Zašto sam kao tinejdžerica gutala Le Carreove knjige, iako nisam od špijunskih romana

Moje police za knjige prilično su neuredne. Gotovo svakoga ljeta pokušam uvesti reda u njih; poredati knjige tematski, prema autorima, riješiti se onih naslova za kojima nitko nikada nije posegnuo. Zbrzani sklad nikada ne traje dugo; na police se vrlo brzo vrate pokvarene kemijske olovke, osušeni flomasteri, vrećice za pseći drek, maramice za čišćenje naočala, dokumenti, računi, fotografije sa i bez okvira, lučice, potrošeni upaljači, figurice sumnjivih estetskih ali velikih sentimentalnih vrijednosti, po novome i zaštitne maske za lice. Od ove jeseni počasno mjesto na uvijek prašnjavim policama ima i koprolit - fosilizirani izmet dinosaura kojeg je kao trofej donio jedan od mojih ukućana. A knjige vrlo brzo počnu živjeti svojim životom - vade se kuharice, lektire, dolaze nove, prijatel...