Ovih je dana u nas s poljskog prevedena i objavljena (Adrian Cvitanović, Disput) zbirka autentičnih reportaža iz Trećeg Reicha autor koje je specijalni dopisnik poljskog časopisa Wiadomości Literackie Antoni Sobański, "Civil u Berlinu".
Sobański najprije prati događaje nakon izborne pobjede nacista u siječnju 1933, zatim 1934., kad ponovno posjećuje Berlin, potom 1936. kad piše o “festivalu nacionalizma” na kongresu Hitlerove partije u Nürnbergu. Osnovna mu je nakana pritom bila na licu se mjesta uvjeri kako nacionalsocijalizam utječe na svakodnevni život Nijemaca.
Sobański je u Njemačkoj civil u golemoj vojarni, deklarirani liberal u zemlji u kojoj pojedinac ima služiti policijskoj državi, poklonik europske kulture u podivljalom svijetu nacionalističkog kiča. Svjedoči čuvenom spaljivanju knjiga, sluša govore “Njegove Osrednjosti Vođe”, u razgovorima sa znancima zanima se za njemačku ekonomiju, društveno ozračje, religiju, političku represiju, položaj tiska i oporbe, ali komentira i modu, noćni život, arhitekturu i umjetnost…
Premda zgrožen ponašanjem nacista i njihovim odnosom prema ljevičarima, Židovima, homoseksualcima, iako potpuno svjestan da su nacisti zatrli svaki oblik oporbe, da niču logori za političke neistomišljenike, da intelektualna krema, posebice židovska, emigrira iz zemlje, da je Austrija još od 1934. čvrsto u nacističkom stisku, a da počinje i politika zaoštravanja prema Poljskoj – autor kao osvjedočeni germanofil i istinski pacifist ne želi vjerovati da će Njemačka izazvati novi rat i napušta ju s nadom da do njega ipak neće doći…
Antoni Sobański rođen je 1. svibnja 1898. u mjestu Obodivka u današnjoj Ukrajini, u staroj veleposjedničkoj obitelji. Godine 1905. cijela obitelj se preselila u Varšavu. Između 1917. i 1925. studirao je na različitim sveučilištima, uključujući Jagelonsko u Krakovu, no nijedno nije završio. Tečno je govorio šest jezika.
Kao novinar prijateljevao je s mnogim uglednim ličnostima iz poljskoga javnog i intelektualnog života. Zapise o njemu u svojim su djelima između ostalih ostavili Witold Gombrowicz, Czesław Miłosz i Jarosław Iwaszkiewicz.
U varšavskim je književnim krugovima bio poznat pod nadimkom “grof Tonio” i vodio je iznimno nekonvencionalan život, otvoreno se izjašnjavajući kao homoseksualac i boreći se za njihova prava.
Godine 1929. objavio je pod pseudonimom As brošuru 18 godina?!!! (18lat?!!!).
Kao specijalni dopisnik Wiadomości Literackih, jednog od najvažnijih međuratnih časopisa, te veliki zaljubljenik u njemačku kulturu odlazi 1933, neposredno nakon što su nacisti preuzeli vlast, u Berlin, odakle u obliku feljtona šalje reportaže, koje je 1934. objedinio u knjizi Civil u Berlinu (Cywil w Berlinie). Knjiga je 1940. završila na popisu “nepoželjnoga poljskog stvaralaštva, neprijateljski nastrojenog spram Nijemaca”.
Godine 1938. objavio je u Santa Feu zbirku novinskih reportaža Badnjak u San Felipeu (Wigilia w San Filipe), koja je nastala nakon njegova putovanja Srednjom i Sjevernom Amerikom.
Kad su Nijemci 1939. upali u Poljsku, uspijeva se preko Jugoslavije i Italije dokopati Engleske. Ondje se smjesta uključuje u javni život i sve do smrti,13. travnja 1941. u Londonu, piše tekstove u kojima poziva na borbu protiv svakog oblika totalitarizma.
Dva su mu kratka teksta, Ulica Krucza i Tri zemlje mojeg djetinjstva (Trzy kraje dzieciństwa), objavljena postumno 1942. u Londonu. Novinski su mu tekstovi uglavnom ostali raspršeni po mnogim međuratnim tiskovinama za koje je pisao.