'ZELENI ŠATOR' Ova knjiga već nosi titulu ruskog klasika, a vjera Ljudmile Ulicke u književnost imponira, kao svaka iskrena vjera

Teoretičar Mihail Bahtin osmislio je polifonijski roman na primjeru Dostojevskog i drugih ruskih klasika. Može se primijeniti na “Zeleni šator” Ljudmile Ulicke (prev. Igor Buljan), koja već nosi titulu ruskog klasika.

U rasponu od 1953. do 1996., od Staljinove do smrti Brodskog u New Yorku, Ulicka piše panoramski pregled Sovjetskog Saveza i susljednje Rusije, gomilajući prošlost oko protagonista koje je Komunistička partija sudila na zaborav: oko nepoćudnih vlastima. U Prologu je ukratko, na dvije i pol stranice predstavila Galju, Olju i Tamaru, ženski “trianon”, no prije se posvetila muškom, koji su činili učenici istog srednjoškolskog razreda: Ilja, Miha i Sanja.

U poglavlju “Zeleni šator”, 100-njak stranica dalje, Ulicka se vraća djevojkama, prvenstveno Olji i nje...