Dnevnici Richarda Burtona, knjiga koja već gotovo godinu dana ne prestaje intrigirati javnost, otkriva nam slabo poznatu činjenicu, da je u partizanskom spektaklu “Sutjeska” uz velikoga engleskog glumca, koji je glumio Josipa Broza Tita, trebao nastupiti i Hardy Krüger, njemačka zvijezda međunarodne reputacije. Za svoj nastup u “Bitki na Neretvi” potonji je dobio gotovo najviše pohvala, igrao je nacističkog časnika koji se povlači zadivljen junaštvom partizana, a nešto slično je valjda trebao igrati i u “Sutjesci”, jer sa svojim simpatičnim licem nije bio stvoren za negativce nego pozitivce.
Izvrijeđao scenarista
Burton opisuje kako su se Elizabeth Taylor i on najprije neformalno družili s Krügerom, njegovom tadašnjom suprugom i njihovo dvoje djece te neizbježnom dadiljom, ali teško da je među njima planulo posebno prijateljstvo, jer glumac bračni par smatra “vrlo njemačkim, vrlo ozbiljnim i odlučno intelektualnim”. Kasnije je ironičan prema Krügeru, dok su zajedno raspravljali treba li Liz prihvatiti u “Sutjesci” malu ulogu bolničarke koja ostaje bez nogu. Od 214 stranica scenarija taj se lik spominjao na samo njih 14. Krüger se držao načela Stanislavskog, po kojem nema malih uloga, ima samo velikih i malih glumaca, no Liz i Burton očito su takvo rezoniranje držali smiješnim.
Burton potom komentira da je Krüger ljubomoran na njegov “red carpet” medijski tretman. Imao je zbog toga ružan ispad, po Burtonu, svi se uokolo žale da tipično teutonski zlostavlja bespomoćne kao što su konobari, a napao je i scenarista Wolfa Mankowitza, tražeći od njega da mu proširi ulogu. Mankowitz mu je objasnio da njegov posao nije dorada scenarija, on ga samo treba prevesti na engleski, na što je uslijedila izmjena uvreda: “Ti si glupan”. “A ti su nacistički Tab Hunter”.
Munje su sijevale i na glumačkom festivalu u Nišu. Burtonovi su očito bili zvijezde festivala, ali je Nijemac zauzimao smiješne poze kako bi privukao pažnju fotoreportera. Sada se već očito nisu podnosili, Krüger je izbjegavao i da ih pogleda, a po sudu Liz on nije imao šansi dobiti tu bitku.
Tri Nijemca u filmu
Burton ga spominje još samo jednom, žaleći se da “Teški Luger”, kako ga posprdno naziva, satima kasni na snimanje, i poslije se Krüger više ne spominje, ali ga ne nalazimo ni u “Sutjesci”. U filmu nastupaju tri njemačka glumca, najviše posla imao je Günther Meisner u ulozi njemačkoga generala koji se stalno živcira zato što mu partizani izmiču, kultna faca Anton Diffring (Truffautov “Fahrenheit 451”) ima smiješno kratku pojavu kao general pukovnik Alexander Löhr, dok je Michael Cramer, poznat po njemačkim sinkronizacijama stranih filmova, umirao dvije-tri minute u jednoj sceni, iako smo ga prije toga jedva zapazili.
Relja Bašić, koji u “Sutjesci” igra šefa britanske vojne misije kapetana Stewarta, ovih mi je dana razriješio tu zagonetku. Relja je tada bio na glumačkom vrhuncu: u zagrebačkom Teatru &TD uspješno je postavio Shisgalovu “Ljubaf” i glumio u njoj, dobio je veliku ulogu u njemačkom povijesnom filmu Volkera Schlöndorffa “Michael Kohlhaas”, uz Davida Warnera, Annu Karinu i tadašnju suprugu Keitha Richarda Anitu Pallenberg, a “Tko pjeva zlo ne misli” Kreše Golika, u kojem je ostvario životnu ulogu gospodina Fulira, postao je najgledaniji film u Zagrebu svih vremena, gledaniji i od “Bitke na Neretvi”.
Glumac koji je u karijeri imao čak dva strana agenta - Olgu Horstig u Münchenu i Steffy Jovanovich u Parizu - dobio je ulogu zahvaljujući američkom konzulatu u Zagrebu. Tamo su se, naime, šefovi “Sutjeske” raspitivali o glumcima koji dobro govore engleski: Relja je stalno dolazio u tzv. američku biblioteku na Zrinjevcu, a i učio je engleski - zajedno s Brankom Špoljarom - kod šefice za kulturu američkog konzulata. Zahvaljujući njihovim preporukama obojica su angažirani, iako je zagonetno zašto se nitko iz “Sutjeske” nije obratio britanskom konzulatu: i sam se Burton zgražao kako su za ulogu kapetana Deakina, koji je bio profesor na Oxfordu, mogli angažirati lokalnoga glumca (Beograđanin Petar Baničević).
‘RB razgovara s RB’
Burton i Relja su se sprijateljili, glumac ga spominje u dnevnicima i podučava eventualne čitatelje kako se izgovara njegovo prezime, a tijekom jedne od pauza - prouzročenih nedostatkom financijskih sredstava - Relja je s njim napravio intervju za Hrvatski tjednik, objavljen krajem listopada 1971. i naslovljen “RB razgovara s RB” (urednici u ubrzo nakon toga zabranjenom listu bili su Reljini prijatelji Ivo Škrabalo i Zvonimir Berković). Na kraju intervjua Burton je priznao da je taj bolji od 99 posto onih koji su s njim vođeni i zasigurno nije pretjerao, jer se u dnevnicima u bezbroj navrata vrlo negativno očitovao o novinarima: osim toga, Relja je valjda jedini u ekipi “Sutjeske” znao da je Burton i veliki kazališni glumac.
Snimanje “Sutjeske” Relja opisuje kao krajnje kaotično: pojma niste imali što će se snimati sutra, a kamoli za tjedan dana. Ipak, honorar koji je dobio za ne pretjerano veliku ulogu kapetana Stewarta bio je u rangu bolje plaćenih rola u jugoslavenskim filmovima. Zato je morao biti ekipi na dispoziciji oko dva i pol mjeseca, iako bi se njegov posao mogao obaviti u nekoliko dana. Dio problema bio je u tome što film nije imao “zatvoren” budžet prije početka snimanja, što je najmoćnijem čovjeku u ekipi Nikoli Popoviću bio prvi tako velik posao, a Stipe Delić nije imao redateljskog autoriteta: dotad je bio pomoćnik režije u nizu njemačko-jugoslavenskih vesterna. Za Tita su se pak pravile posebne parade: kada se pojavio sa suprugom Jovankom na setu, za njega su improvizirali snimanje kadrova koji im uopće nisu trebali, pa nisu ni uvršteni u film. Kako priča Relja, poznata fotografija Tita, Jovanke i Burtona kako pozorno motre snimanje čisti je lažnjak.
Burton je bio razočaran što u filmu nije bilo više međunarodnih zvijezda: bio je za to itekako zainteresiran, jer je imao udio u prihodima od prodaje filma u inozemstvu (koja je, kako se poslije ispostavilo, bila skromna). Igrali su samo Irene Papas i Hardy Krüger, a ovog potonjeg je Burton posredno sam otjerao.
Snimio pola uloge
Relja objašnjava što se dogodilo. U Kuparima je dijelio apartman s Krügerom i - za razliku od Burtona - smatrao ga vrlo jednostavnim i prijaznim. Stigao je helikopter koji je glumce prevozio na set na Tjentište, pilot je upozorio da u njega ne može stati više od deset putnika, a kada su se u njega ugurali Burton, Liz i njihova svita (Relja je morao biti među njima jer je odmah imao scenu), nije bilo mjesta za Krügera. Helikopter se poslije vratio po njega, ali je on već spakirao kofere i napustio snimanje. Iako je snimio više od polovice svoje uloge, ta je morala biti izbačena iz filma. Ironično, Burton i Krüger poslije su zajedno nastupili u ulogama specijalaca u akcijskom hitu “Divlja guska” iz 1978., i među njima vjerojatno nije bilo trzavica, jer su im karijere bile na zalasku.
Kako opisuje Relja, Burton bi bio potpuno druga osoba kad bi uz njega bila Liz. Bez nje, on je bio miran tip koji je najčešće pio čaj, no kada bi ona stigla, ispijale su se neviđene količine alkohola, svađe su bile uobičajena stvar, koje bi rezultirale razbijanjem po apartmanu. Tako je bilo i na oproštaju u Dubrovniku: na terasi hotela Argentina priređen je domjenak u njihovu čast, ali su se njih dvoje tog dana tako posvađali da je njihov pouzdanik obavijestio Nikolu Popovića, Stipu Delića i Relju da su suviše indisponirani za oproštajni prijem. Napustili su Jugoslaviju bez pozdrava.