Slabe su prilike da ćemo Zdravko Zima i ja za ovoga života razmijeniti još koju riječ. Razlozi što je tako već su odavno izgubili javni značaj, ako su ga ikad i imali, te ih ne treba ni spominjati. U međuvremenu, nakon što je utihnuo svaki naš, pa i onaj minimalni, ceremonijalni odnos, ja sam u hrvatskoj književnosti - ali ne, naravno, i u književnosti uopće - ostao biti samo čitatelj. I to vrlo striktan: uglavnom čitam samo ono i samo one koje smatram vrijednim čitanja. A nakon što se čovjek odluči ne petljati u taj svijet, i odluči biti od njega onoliko daleko koliko to životinji u njemu nalaže izvježbano čulo njuha, onih koje među živim hrvatskim piscima doista vrijedi čitati ostaje čudesno malo. Hrvatska književnost je poput Mirogoja u ponoć: samo mrtvaci i tek poneki šišmiš ili ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....