Svemirska utrka između Sjedinjenih Američkih Država i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika svoj otvorni plotun imala je 12. kolovoza 1955. godine, kada su Sovjeti objavili da namjeravaju lansirati funkcionalne satelite u Zemljinu orbitu prije Amerikanaca. Misija na Mjesec s ljudskom posadom od početka je bila glavni cilj za obje strane pa su i jedna i druga država uložile abnormalne količine novca i resursa u razvoj svemirskih programa.
Naposljetku su 20. srpnja 1969. godine Neil Armstrong i Buzz Aldrin zabili američku zastavu na površinu Zemljinog satelita i tako odnijeli pobjedu u ratu za svemir, međutim, iako su Amerikanci bili prvi koji su spustili ljude na Mjesec, nisu bili prvi koji su dospjeli do Mjeseca. Punih 10 godina ranije, naime, u rujnu 1959. godine - dakle, tek 4 godine nakon početka svemirske utrke - Sovjeti su postali prva nacija koja je na neko drugo nebesko tijelo spustila predmet napravljen na Zemlji. Luna 2 je bila svemirska sonda u obliku sfere, donekle slična Sputniku 1, prvom umjetnom satelitu koji je uspješno lansiran u nižu Zemljinu orbitu.
Sonda je bila opremljena brojnim znanstvenim uređajima, uključujući i Geigerove brojače, magnetometar i detektor mikrometeorita i njezina jedina misija bila je srušiti se na Mjesec. U vrijeme lansiranja sonde Luna 2 Amerikanci su bili uvjereni da će naprosto promašiti Mjesec; znali su da je sovjetski svemirski program kadar razviti rakete koje su dovoljno snažne da dobace do Mjeseca, ali su smatrali da su sovjetski sistemi za navođenje bili manjkavi i da nema šanse da precizno izračunaju kompleksnu putanju koja je potrebna za namjerno rušenje na površinu Zemljinog satelita.
Naravno, imali su krivo. Luna 2 uspješno je došla do Mjeseca i srušila se na njegovu površinu negdje u regiji koja se zove Mare Imbrium. Luna 2 je od Zemlje do Mjeseca putovala oko 36 sati. Vrijeme leta diktirala je činjenica da je gravitacijski sustav između Zemlje i Mjeseca prisilio sondu na zakrivljenu putanju i morala je biti lansirana sa strane Zemlje koja u tom trenutku nije bila okrenuta prema Mjesecu.
Vrijeme putovanja je moralo biti 12, 36 ili 60 sati kako bi Sovjeti bili sigurni da će Mjesec biti iznad horizonta Sovjetskog Saveza. Tijekom prilaska sonda je odašiljala vrijedne informacije sovjetskoj kontroli leta. Ti podaci dokazali su da Mjesec nema magnetsko polje i da razina radijacije na površini ne bi predstavljala prijetnju budućoj misiji s ljudskom posadom.
Luna 2 je bila i jak politički potez. Uz znanstvene instrumente, nosila je i sferu napravljenu od peterokutnih čeličnih pločica. Na svakoj je bio ugraviran sovjetski grb te ćirilični natpis: “SSSR, siječanj 1959”. U središtu sfere nalazila se mala eksplozivna sprava programirana da detonira pri udaru. Stoga, kada se sonda srušila na površinu, čelična kugla je eksplodirala i razbacala te peterokutne pločice po Mjesecu.
Na neki način, to znači da su Sovjeti označili da je Mjesec osvojen punih 10 godina prije Armstrongove i Aldrinove zastave. Dva tjedna nakon Lune 2 tadašnji sovjetski vođa Nikita Hruščov bio je u posjetu SAD-u i iskoristio je priliku da se naslađuje pred Amerikancima. Jedan od darova koje je donio američkom predsjedniku Dwightu Eisenhoweru bila je replika čelične kugle s Lune 2.
U to vrijeme, dar je bio smatran provokacijom, što je svakako i bio.
