Brzo sam odustao od toga da iznosim takozvane dobre strane ove pandemije. Čim bih štogod takvoga pribilježio, primjerice da ljudi manje ginu u prometu, sutradan bi se dvojica zabila u stablo. Candideov poučak, rekao bih.
Pisao sam i o inteligenciji naše vrste, koja u doba nove umreženosti zacijelo brže reagira. No, svaka sila ima svoju kontru, pa tako raste i kolektivna glupost.
Gluposti osobito pogoduje činjenica što djeca diljem globusa mjesecima ne idu u školu. U tom razdoblju produbit će se razlike između glupih i pametnih, osobito u siromašnijim zemljama, kojima je pamet najpotrebnija.
Prije izbijanja epidemije, u siječnju, 53 posto desetogodišnjaka u zemljama s niskim i srednjim dohotkom nije bilo u stanju pročitati i razumjeti tekst. U nekim afričkim zemljama takvih je 90 posto. Sad je situacija još mnogo gora, jer djeca s više resursa imaju veću vjerojatnost da prevladaju krizu.
Sve to iznio je ovih dana Jaime Saavedra, bivši peruanski ministar obrazovanja i dugogodišnji čelnik Svjetske banke zadužen da se bavi nejednakošću. Naišao sam na članak u peruanskoj La Republici, dnevnom listu koji sam počeo pratiti otkako se pandemija ugnijezdila te stala širiti i tom zemljom, kao i mnogim južnoameričkim. U Peruu traje izvanredno stanje, starci umiru po bolničkim hodnicima, često i na stolcima, medicinski radnici štite se od zaraze najlonskim vrećicama, više je od 110 tisuća registriranih koronaša, broj im neprestano ubrzano raste, a umiru već u tisućama.
Pisat ćemo o tome u nadolazećim danima. No, vratimo se gluposti. Često je i škola ne liječi. Nismo ni mi bolji. Doduše, nemamo rezultate za desetogodišnjake, no imamo za 15-godišnjake. Rezultati PISA testova za 2018. pokazuju da više od petine hrvatskih učenika nije dostiglo ni osnovnu razinu čitalačke pismenosti. OECD-ov prosjek iznosi 23 posto. Takav je svaki četvrti dječak i svaka sedma djevojčica. Pridoda li im se 28 posto učenika na osnovnoj razini, više od polovice naših 15-godišnjaka razvit će se u ljude koji nisu kadri prodrijeti do ovoga teksta.
Ali će biti kadri da povjeruju kako je virus napravio zločesti Kinez s ciljem da ih čipira putem 5G mreže, pogotovo ako takvo što “čuju”, “vide” ili im “poruče”. Manjina ljudi na zapadu i njegovim okrajcima danas je sposobna da se i pokuša nositi s takozvanom stvarnošću, budući da zapad školuje, dakle, otprilike polovicu nepismenih građana te se čini da je to glavna pandemija protiv koje bi se trebalo zalagati.
Jedino ljudska glupost može odnijeti više života ili unesrećiti više ljudi od virusa, možda i nije pretjeran zaključak.