Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek prošli je tjedan na konferenciji za novinare predstavila Izvješće o radu Ministarstva za 2019. godinu i najavila prijedlog programa za ovu.
Kako će izgledati kultura u 2020. godini, ona kultura koja se jednim svojim dijelom odvija preko resornog ministarstva, predstavlja nam u intervjuu.
Koje su glavne smjernice programa za 2020. godinu?
- U normativnom dijelu najavili smo Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o umjetnicima i umjetničkim djelatnostima, Zakon o autorskom pravu, a u visokoj je fazi pripreme novi Zakon o financiranju. Kontinuirano rješavamo i brojna institucionalna pitanja, uvodimo nove natječaje i pokrećemo programe u svim područjima kulture. Godišnje izvješće koje smo objavili na našim web stranicama daje detaljni pregled aktivnosti Ministarstva i voljela bih da ga naši kulturnjaci pročitaju. Zadnja godina ovog mandata poklapa se s predsjedanjem Hrvatske Vijećem EU i Rijekom kao Europskom prijestolnicom kulture. Što se tiče predsjedanja Vijećem EU, Hrvatska je predstavila prioritete u području kulture - u prvom redu upravljanje rizicima u kulturnoj baštini i pitanje medijske pismenosti, a u Rijeci ćemo organizirati konferenciju o pitanju mobilnosti. Paralelno smo priredili ambiciozan kulturni program. Niz je reprezentativnih gostovanja, izložbi, koncerata, kazališnih predstava koji će se izvesti tijekom predsjedanja. U program smo do sad uložili više od 15 milijuna kuna, a neki se projekti još dogovaraju.
Postoje li neki programi u okviru predsjedanja EU koje biste željeli istaknuti?
- Npr. izvedba Hrvatskog glagoljaškog rekvijema Igora Kuljerića, kapitalnog djela hrvatske suvremene glazbe 20. stoljeća koje će u Münchenu pod ravnanjem hrvatskog dirigenta Ivana Repušića izvesti Orkestar i zbor Münchenskog radija. Dvije godine smo pregovarali s Mađarskom o izložbi o 800 godina veza između Hrvatske i Mađarske koju realiziraju Klovićevi dvori, a bit će otvorena u travnju u Budimpešti, a na jesen u Zagrebu. Ideja koncepcijski slijedi onu realiziranoj u ovoj galeriji koja je istraživala umjetničke veze između Beča i Zagreba na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Koncertima u Beču, Pragu, Münchenu i Bratislavi predstavit će se Ansambl LADO. Budimpešta, Liège, Lisabon, Modena, Gdanjsk, Sankt-Peterburg i Bruxelles samo su neka od mjesta na kojima će se svojim programom predstaviti HNK u Zagrebu. Primjera je još niz.
Koliko ste zadovoljni suradnjom s Rijekom, u sklopu programa EPK 2020.?
- Vlada je jedan od najvažnijih sufinancijera programa, tako je u svakoj državi članici. Rijeka je 2016. izabrana za prvi hrvatski grad koji je ponio titulu prijestolnice kulture. U pripremi projekta poštujemo pravila, dajemo financijsku i drugu podršku, međutim, umjetnički ravnatelj projekta u cijelosti je autonoman u odabiru programa i tu se nismo miješali. Produkcijski ovaj projekt nadilazi bilo koji sličan projekt koji smo do sada realizirali u Hrvatskoj. Čini mi se da je Rijeka dobro pripremljena. Voljela bih da cjeloviti program bude europski relevantan i da u fokus, uz teme specifične za Hrvatsku, stavi i one koje dominiraju danas u Europi.
Govoreći o specifičnim temama, već je jedan rad, onaj Nemanje Cvijanovića, izazvao polemike i prije nego što je postavljen. Riječ je o instalaciji petokrake na jedan od glavnih riječkih nebodera. Zašto polemike?
- Zašto? To je pitanje za one koji takve teme nameću - one koji ih zagovaraju i one koji im se suprotstavljaju. Jedni bez drugih ne mogu. Meni će biti žao ako se raznolikost brojnih programa u javnosti svede na raspravu o jednoj instalaciji. Ne bih voljela da rad desetina i stotina umjetnika koji će biti ugrađen u ovaj projekt ostane u sjeni oko svađe hoće li se na neku zgradu postaviti umjetnička instalacija ili ne.
Je li to najgori oblik političkog populizma?
- Rekla sam u Saboru što o tome mislim i nemam namjeru dalje o ovoj temi polemizirati. Populizam je poguban za našu demokraciju. Oni koji nemaju ništa ponuditi kao odgovor na današnje probleme, stalno nas guraju u sukobe iz prošlosti. Žalosno je kad za svoje partikularne, politikantske ciljeve zloupotrebljavaju kulturu. Uloga je ministra ili ministrice kulture stvarati povoljno okruženje za rad i unapređivati status umjetnika, osiguravati potpore, brinuti se o kulturnoj baštini, poticati međunarodnu suradnju…
Neposredno prije mandata ministrice bili ste u skupini koja je radila program u sklopu kojeg se Dubrovnik natjecao za mandat Europske prijestolnice kulture. Što mislite, zašto niste prošli?
- U finalu su bila četiri grada, i Pula i Osijek uz Rijeku i Dubrovnik. Struka je odabrala Rijeku. Danas, iz pozicije ministrice, bit će mi drago ako ovaj grad realizira program koji će biti i na dobrobit tog grada i građana, ali i na dobrobit razvoja i vidljivosti hrvatske kulture.
Koliki je trošak EPK?
- Ukupno je projekt planiran na oko 30 milijuna eura, od toga 10 milijuna grad Rijeka, 10 milijuna osigurava Vlada, a ostalo županija, sponzori, drugi partneri i EU fondovi.
Što se treba napraviti da se ne dogodi grad slučaj kao Maribor, koji je godinama kasnije još vraćao dugove nakon što je bio europskom prijestolnicom?
- Ne očekujem da će Rijeka imati probleme poput Maribora s obzirom na to da se u okviru EPK rješavaju pitanja infrastrukture koja je ionako trebalo riješiti. To su smještaj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, RiHub kao novi prostor za koji se u gradu ove veličine pokazalo da postoji potreba, Gradska knjižnica te Dječja kuća kao potpuno novi prostor u kojemu će se razvijati kreativnost djece i mladih i stvarati nova publika.
Na konferenciji za novinare rekli ste kako ste uveli novi model financiranja potpora izdavaštvu, da financirate sveukupni nakladnički portfelj, a ne pojedine knjige, i da se pokazao dobrom odlukom. Možete li to obrazložiti?
- Prelaskom na novi model ostavili smo veću slobodu nakladnicima da planiraju i realiziraju svoje izdavačke programe. Vijeće koje odlučuje bilo je, na neki način “nad-urednik”, birali su pojedinačna izdanja koja će primiti potporu ministarstva. Sad, analizirajući i vrednujući cjeloviti program, portfolio, daju cjelovite upute nakladnicima što se od njih očekuje u smislu omjera domaćih naslova, određenih tipova, žanrova. Nakon prve godine provedbe ovakvog modela financiranja pokazalo se da su svi nakladnici realizirali više od onoga što je bilo postavljeno kao standard. Postigli smo značajno smanjenje administracije, a samim nakladnicima pružili mogućnost da fleksibilnije planiraju svoju izdavačku politiku. Naravno, kao i za sve reforme, valja pratiti prve dvije, tri godine kako se program realizira, ali za sad smo jako zadovoljni. Ovaj novi model pratilo je i značajno povećanje sredstava koja su ove godine dosegnula gotovo 8 milijuna kuna.
Proračun je Ministarstva kulture u sklopu državnog budžeta gotovo jedan posto. Preciznije 0,99. No, predviđa se pad za sljedeće dvije godine?
- Ova je godina u strukturi specifična, ne samo u proračunu Ministarstva kulture nego i u drugim resorima radi predsjedanja Vijećem EU, a u našem slučaju i radi EPK. Na naš je proračun u velikoj mjeri utjecalo i financiranje Europske prijestolnice kulture. To su troškovi koji u sljedećoj godini neće postojati. Povećanje će se, zapravo, zadržati, ali će biti drugačije distribuirano. Za nas je važno da u našem mandatu proračun kontinuirano raste - od 0,56 posto došli smo do jedan posto. Rasli smo i u postotku i u apsolutnom iznosu i u izvornim proračunskim prihodima, a i zbog boljeg povlačenja EU sredstava. Teško je u par rečenica dati cjelovitu ocjenu financiranja, i sami ste toga svjesni, rijetko se ulazi u detaljnu analizu. Sve podatke precizno objavljujemo, ali obično u medije dospije samo kad netko nije zadovoljan nekom pojedinačnom odlukom, onda to bude velika priča.
I ove godine nije financiran časopis Gordogan?
- Baš o tome govorim. Vijeće je dalo argumente u više navrata, ali opet se povlači pitanje jednog projekta, a ne govori se o stotinjak drugih - onih koji su financirani i onih koji nisu. Za mene je važno da se Vijeća drže svojih kriterija koji su javno objavljeni. U najvećoj sam mjeri poštivala njihove odluke koje samo iznimno mijenjam. U našem smo mandatu značajno podigli razinu transparentnosti i profesionalizma.
Zašto ne može proračun za kulturu biti jedan posto iz budžeta?
- Jako je teško uspoređivati postotke. U svojoj sam se istraživačkoj karijeri bavila komparativnim istraživanjima kulturnih politika i o tome bih mogla jako puno govoriti. Kad uspoređujete proračune i postotke, velika je razlika između izrazito centraliziranih i decentraliziranih država. Kod nas su većini kulturnih ustanova osnivači gradovi i županije tako da se iz samog ministarstva financira manji broj kulturnih ustanova nego u državama slične veličine. No, naravno da moramo raditi na tome da se sredstva za kulturu stalno povećavaju. U našem mandatu poslije dugo vremena ostvarili smo smanjenja poreznog opterećenja koja će se dodatno umanjiti i donošenjem novog Zakona o umjetnicima. Uložili smo prvi put sredstva za potporu vizualnim umjetnicima, usmjeravamo direktno sredstva prema umjetnicima i kreativcima. Donošenjem Zakona o autorskim pravima zaokružit ćemo proces stvaranja sigurnijeg okruženja za umjetnike, ali i druge kreativce i novinare.
Koje su temeljne točke novog Zakona o autorskim pravima?
- Nacrt Zakona se još priprema. Nositelj je Državni zavod za intelektualno vlasništvo, a Radnu skupinu vodi Romana Matanovac Vučković koja je voditeljica poslijediplomskog studija intelektualnog vlasništva i moja posebna savjetnica. Kako je zaštita autorskog prava najvažnija upravo za umjetnike, kreativce, ali i novinare te je važan dio kulturnih i medijskih politika, preuzeli smo od ove godine u Ministarstvu kulture nadležnost nad artikuliranjem politika koje se odnose na autorsko pravo. U vremenu razvoja jedinstvenog digitalnog tržišta upravo su umjetnici, kreativci, novinari i novinski izdavači u situaciji da najteže štite autorski rad - bilo kroz režime individualne ili kolektivne zaštite i na tome je fokus novog zakona. Građani često misle da im sve treba biti dostupno besplatno i da mogu dijeliti i distribuirati tuđi rad bez da se onima koji su autorska djela stvorili osigura pravična naknada. To ugrožava ekonomski model u kojemu djeluju sve naše kulturne i kreativne industrije. Važno nam je da slijedimo principe koje smo prihvatili kod usvajanja direktive na jedinstvenom digitalnom tržištu i da osiguramo da se sva prava koja su autori imali u analognom svijetu zadrže i u digitalnom. Odnosno, da ostvare pravičnu naknadu za svoj rad.
Kako spriječiti govor mržnje?
- Spomenula sam da ćemo tijekom predsjedanja u Zagrebu organizirati konferenciju o medijskoj pismenosti i predložiti zaključke na Vijeću ministara kulture u svibnju. Govor mržnje, dezinformacije i dijeljenje neprimjerenih sadržaja velik su problem suvremenih društava. Odgovor nije jednoznačan. Najvažnije je ulagati u medijsku pismenost, istovremeno razgovara se o potrebi regulacije u prvom redu internetski platformi koje, uglavnom bez ikakve odgovornosti, omogućuju da se takvi sadržaji dijele. Platforme su prije nekoliko godina pokrenule samoregulaciju, same su krenule uklanjati neke sadržaje, a u tijeku je evaluacija postignuća koju realizira Europska komisija. Nakon što objave svoje zaključke, donijet će se odluka hoće li se predložiti neki oblik pravne regulacije platformi ili će se samo nastaviti s programom blažih mjera. Ključno je obrazovanje, treba usvojiti vještine medijske pismenosti i jačati otpornost građana da znaju prepoznati pouzdane od nepouzdanih izvora, da se lakše mogu štititi sami. No, u trenutku kad se govor mržnje može klasificirati kao kazneno djelo, tad postupaju drugi - policija i pravosuđe.
HND je istupilo iz Radne skupine Ministarstva kulture za izradu Zakona o elektroničkim medijima jer, kako navode, niste uvrstili u Zakon niti jedan HND-ov prijedlog. Koji je razlog da niste uvrstili njihove prijedloge?
- Više puta smo zadnjih dana odgovorili na ponovljeno priopćenje Hrvatskog novinarskog društva. Na web stranicama objavili smo precizne podatke o tome koje smo sve prijedloge HND-a usvojili tako da njihova tvrdnja da ništa nismo usvojili jednostavno nije točna. U Radnoj skupini predstavnici su brojnih dionika često s potpuno suprotnim stavovima o nekim člancima. Naša je dužnost pokušati tražiti konsenzus. Ponavljam još jednom da smo otvoreni za sve komentare i prijedloge svih zainteresiranih sudionika.
Niste bili svjesni, prije novinarskog pitanja postavljenog prošli tjedan, da se na stranicama Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika ne mogu pronaći podaci o imenima umjetnika?
- Nisam. Provjeravamo zašto je tako. Što se tiče novog Zakona o umjetnicima, želim ponovo poslati poruku da će ići u javnu raspravu kad oko njega postignemo konsenzus. Tvrditi da ministarstvo radi nešto mimo umjetnika manipulacija je na koju ne pristajem. Surađujemo s velikim brojem udruga, a HZSU je samo jedna od udruga, oni okupljaju umjetnike kojima država osigurava plaćanje doprinosa, a koji su članovi i svojih matičnih strukovnih udruga. Novi zakon uredit će pitanja koja se odnose na sve umjetnike. Cilj novog zakona je da jasnije definira ključne pojmove i statusna pitanja, da se kroz registar osigura jednostavniji pristup pravima za sve umjetnike, da se poboljša status mladih umjetnika, da se osiguraju dodatni poticaji za ulaganja, ali i da se proširi opseg djelatnosti za koje se mogu dobiti porezne olakšice. Imputiralo nam se u javnosti da će ministarstvo odlučivati tko će biti samostalni umjetnik, što je potpuna neistina. Upravo suprotno, novim Zakonom predviđamo iz povjerenstva u kojima se odlučuje o samostalnim umjetnicima u potpunosti izbaciti predstavnike Ministarstva kulture, koji sada suodlučuju. Međutim, administrativni se posao treba raditi transparentnije, treba ga digitalizirati i osuvremeniti.
Ostaje li minimalni cenzus u Zakonu?
- U slučaju cenzusa govorimo o umjetnicima kojima država osigurava plaćanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje jer se samostalno bave umjetničkom djelatnošću kao jedinim zanimanjem. Sadašnji prijedlog pretpostavlja minimalni cenzus koji traži da u razdoblju od pet godina umjetnik treba imati ukupno 60 tisuća kuna dohotka. To znači da prosječno treba imati prihod od tisuću kuna mjesečno, ali gleda se razdoblje od svih pet godina. Jako je teško objasniti da se netko samostalno bavi umjetničkim radom kao jedinim zanimanjem, a da ima dohodak manji od tisuću kuna mjesečno.
No, Siniša Labrović je, recimo, odselio u Berlin jer u Hrvatskoj nije mogao živjeti od svojeg rada, od performansa?
- U Zakonu smo predvidjeli da postoji izuzetak za umjetnike koji imaju iznimnu karijeru, a bave se područjem koje ne osigurava nikakvu mogućnost naknade, u što se ubrajaju i konceptualni umjetnici. Nemam saznanja o tome kojim poslom se u Berlinu bavi Siniša Labrović i živi li doista od svojih performansa kako ste vi to formulirali.
Kako, onda, tumačite otpor HZSU-a?
- Ne mogu ga protumačiti. Voljela bih da čelništvo nastupa prema ministarstvu zastupajući prvenstveno interese umjetnika. Naša su vrata otvorena i ostat će tako tijekom cijelog procesa pripreme novog Zakona.