I najveći zagovornici ulične umjetnosti teško su mogli predvidjeti u kojoj će mjeri doživjeti popularnost. Danas, primjerice, internetski div Google sakuplja arhivu najbolje ulične umjetnosti iz cijelog svijeta. Autori poput Sheparda Faireyja neki su od međunarodno najpoznatijih i najpriznatijih likovnih umjetnika, a malotko će se više pitati (kada govorimo o uličnoj umjetnosti, ne o grafitima, kod kojih sadržaja ima raznih) je li njihov rad umjetnost ili devastacija. U svojoj najčišćoj formi ulična umjetnost, koja nije zatvorena u galerijske prostore, prava je demokratska umjetnost.
Posvuda street art
U Klovićevim dvorima može se pogledati vrlo zanimljiva međunarodna izložba “Street art 2.0. Inovacija u srcu pokreta”. Otvorena je u sklopu Rendez-vousa, festivala francuske kulture u Hrvatskoj, no njezin kustos Jérôme Catz daje puno širi, međunarodni, i povijesni pregled cijele situacije.
Kustos Jérôme Catz (Foto: Damjan Tadić/CROPIX)
Tako uz Faireyja, čija se pojedina djela procjenjuju i na 15 milijuna dolara i koji je “ušao” u uličnu umjetnost sa skateboard scene, izlaže i djela Rona Englisha, Zevsa (pseudonim po liniji pariške željeznice čiji ga je vlak zamalo pregazio kad je bio petnaestogodišnjak), JR-a, Isaaca Cordala , Slinkachua, Kolektiva Truly, Etien’a i drugih. Etien’ je, pritom, upravo dovršio svoj novi rad baš u Zagrebu, na golemom zidu na Gradecu naslikao je plavog kita za koji se čini kao da lebdi po zgradi.
U sklopu izložbe i hrvatski ulični umjetnik Lonac oslikava zid u Petrinjskoj ulici.
Mural sa školjkama na uglu Đorđićeve i Petrinjske ulice. Mural je potpisao grafiter pod umjetničkim imenom Lonac. Foto: Damjan Tadić/CROPIX
Catz, koji je neko vrijeme priprema za izložbu boravio u Zagrebu, oduševljen je radovima Lonca i Lunara za koje kaže da mu se “čine kao izvrsni umjetnici”. Potvrđuje mi i popularnost ove grane: “Ulična je umjetnost ovih dana posvuda u medijima i većina je ljudi čula za tu granu stvaralaštva. Umjetničke radove na ulicama možete vidjeti u svim glavnim gradovima i ljudi razumiju da je riječ o socijalnoj pojavi, ne samo pomodnom trendu koji će trajati kratko i propasti. To je kulturni pokret”. U prilog mu idu i brojke. Više od sto tisuća ljudi posjetilo je izložbu ulične umjetnosti u Fondaciji EDF u Parizu čiji je bio kustos, a na kojoj su bili mnogi autori koji su sada na zagrebačkoj izložbi.
Začeci u Rusiji 20-ih
Ovaj nezavisni kustos i odrastao je uz hip hop scenu i skateboarding a prije nego što se počeo baviti kustoskim poslom bio je profesionalni snowborder.
Na izložbi u Zagrebu, uz suvremene autore, donosi i povijest ulične umjetnosti, pokazuje da su njezini začeci, među ostalim, u meksičkom zidnom slikarstvu 20-ih godina, ali i ruskim propagandnim plakatima tog istog razdoblja. “To je dio korijena onoga što je ulična umjetnost danas. No, mnoga djeca koja su slikala na vlakovima podzemne željeznice u New Yorku nisu znala za te pravce u Meksiku ili Rusiji. Pravi su korijeni ulične umjetnosti u energiji povezanoj s mladosti, koja je procvjetala nakon 70-ih. S druge je strane, u Europi, Ernest Pignon-Ernest još od 1966. stvarao veličanstvena djela” kaže Catz. Iako su danas među najpoznatijim autorima iz Francuske JR, Invader i C215, Catz smatra da je najbolji spomenuti Ernest Pignon-Ernest. I dok ovaj umjetnik radi u Provansi, u Americi se pojavljuju prvi tagovi.
Na izložbi u Zagrebu je i plakat za prvu izbornu kampanju Baracka Obame “Hope” autora Sheparda Faireyja. On upravo ima izložbu novih radova u Americi, a novine poput New York Timesa imaju samo riječi hvale za njega. Ni Catz ne skriva oduševljenje: “To da je djelo ulične umjetnosti odabrano da bude službeno u predsjedničkoj kampanji prvog crnog američkog predsjednika nešto je što zapravo iz današnje perspektive teško možemo i sagledati. Zamislite kako će tek ta odluka izgledati iz povijesne perspektive. Fairey je najveći ulični umjetnik i vrlo vjerojatno jedan od boljih umjetnika općenito”