Na Trešnjevačkom placu bilo je jako vruće. Ovamo me dovodila još pokojna baka, za ruku. Tu smo gledali filmove na zidu Apoteke ili na platnu pred njim. Zaboravio sam.
Plac je bio na putu prema gradu i njime je grad počinjao. Ne znam više po što sam došao.
Posljednji susret
Bila je sredina srpnja. Lutao sam među štandovima i skrivao se po sjenama suncobrana, smišljao koje ću voće kupiti za Jana. Tad sam spazio Lojza, svog bratića. Bio je u HV-u, na Velebitu, pa ga nisam susreo još od zime. Razveselio sam se. U proteklim sam ga ljetima spomenuo, i spominjem ih se po njemu.
- Ej, bok! - odgovorio je s osmijehom, kao da smo se vidjeli jučer. Zagrlili smo se i sjeli na kavu na nekoj terasi.
Nekoliko godina stariji od mene, Lojz mi je bio svojevrsni oslonac. Imao je, zapravo, strpl...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....