I danas, dvije godine nakon operacije smanjenja želuca, zahvaljujući kojoj sam zauvijek skinula gotovo 80 kilograma, svaki dan zahvaljujem bogu na svojoj odluci i otkrivam svoj novi život. Ljudi, ja nisam gladna!!! - svaki dan se čudim toj činjenici, a povremeno imam noćne more da ću se probuditi usred noći i navaliti na frižider u napadu “vučje gladi”. No, to se ne događa... Moram se podsjećati da nešto pojedem. Moj mali, mršavi, dječji želudac sada boli kad sam nervozna umjesto da traži tone hrane. Dnevno pojedem onoliko koliko sam prije jela u jednom međuoobroku... i prvi put mi je žao moj mali želudac nahraniti smećem. Ne razmišljam o hrani, ne jurim u dućan drhteći i teturajući kao pravi ovisnik između polica mahnito birajući što da kupim... I prvi put vjerujem da sam izliječena...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....