Samo jedna, više od dva desetljeća stara, crno-bijela fotografija, izblijedila od ruku kroz koje je prošla, položena je na sredini malenog stola u kuhinji Anke Šimić.
Na njoj vojnik, časna sestra i jedna beba, lica im se slabo razaznaju, a dalje u pozadini, pored vojnog kamiona, starica u bijegu. S vrećicama u rukama napušta razrušenu kuću.
Vukovar je na fotografiji, na dan kad je pao.
Za Ankinim stolom, međutim, nikoga nema, na fotografiju se nitko ne obazire. Šimići su u drugoj sobi, stisli se na istrošenom kauču, pa poljupcima obasipaju djevojku koja sjedi u sredini.
Upravo ovdje, u prizemlju obiteljske kuće, usred opustjelog sela, u kojemu, kažu mi, nitko nikoga više ne treba, sve tri generacije jedne obitelji, zagrljene i glasne, ponovno su sretni.
Od svih sam...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....