Branka Habek, jedna od najpoznatijih top-modela 70-tih godina, vladala je modnim pistama zajedno s nedavno preminulom Nušom Marović. Danas, četrdeset godina kasnije, priča što je u njezino vrijeme, dok je manekenski posao bio tek u povojima, značilo biti top-model i kako su manekenke u to vrijeme živjele. - Prije mene bila je samo jedna generacija manekenki. Doduše, u to vrijeme nije ni bilo previše posla. Tek s mojom generacijom manekenstvo je stasalo, počele smo dobivati ponude te su se organizirali i razni izbori ljepote - kaže Branka Habek, koja je u manekenske vode upala sasvim slučajno. Naime, davne 1967. godine tada visoka, vitka i tamnoputa 17-godišnja Branka pojavila na prvoj audiciji novootvorene modne agencije MODRA i to na nagovor legendarnog novinara Voje Šiljka. Zajedno s Jasnom Mihalinec postala je najpoznatija manekenka “druge generacije” koje su naslijedile Nušu Marović i Irenu Uhl.
Bojala se audicije
- Bojala sam se otići na audiciju jer o tome nisam nikad ni sanjala ni maštala. No, Vojo Šiljak je poznavao čovjeka koji je otvarao agenciju, pa me uzeo za ruku i prijavio na audiciju. I tako je sve počelo - prisjeća se Branka svojih početaka.
No, kako kaže Branka, kad se tek pojavila na vratima MODRE, nije mogla ni zamisliti da će ubrzo postati jedan od najpoznatijih top modela '70-ih.
A danas, više od četiri desetljeća kasnije, na pragu šezdesete, Habek je s kćeri Irineom otvorila salon ljepote u centru Zagreba.
Vječni student
Branka za sebe kaže da je nakon manekenske karijere u životu svašta radila.
- Morala sam se brinuti o sebi i o djeci, uvijek sam bila neki “poduzetnik u najmovima”. Kako sam završila kozmetičku školu, već sa 24 godine otvorila sam svoj prvi salon ljepote, a jedno vrijeme sam imala i kafić i fotokopirnicu. Zatim sam otvorila fitness centar. Uvijek sam kretala od nule, sve bih sama izgradila, pa bih se kasnije zasitila ili bih započela neki novi posao koji bi mi se više svidio - kaže bivša manekenka, koja je završila i trogodišnji studij shiatsu masaže, a upisala je i Kineziološki fakultet.
- Dosta kasno, sa 40 godina, upisala sam višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu. No, već desetak godina imam još tri ispita do kraja, vjerojatno ih nikad neću ni položiti - rekla je Habek, koja se od malih nogu morala brinuti sama za sebe, jer se kao tinejdžerica odselila iz roditeljskog doma.
- Jako rano sam se morala osamostaliti. Naime, moji roditelji su se rastali, a ja sam bila primorana početi raditi vrlo rano, te sam se brinula sama o sebi i o bratu. Stoga sam počela raditi s nepunih 17 godina. Prvo sam radila u Institutu građevinarstva Hrvatske, a paralelno s tim pohađala sam i gimnaziju te se počela baviti manekenstvom. Htjela sam studirati medicinu, ali jednostavno nisam mogla vremenski uskladiti poslovne obaveze, raditi i učiti - priča Habek, te dodaje da, iako se godinama bavila manekenstvom, i to uspješno, to nikad nije osjetila i na visini honorara koji je, kako kaže Branka, bio jako skroman za današnje pojmove.
Rađale se velike ljubavi
- Nije onda bilo jet-seta. Mi smo radile i zarađivale. Neki su bili studenti, a neki su htjeli džeparac uz posao. Bio je to jako težak posao. Sjećam se da smo putovale kombijem na reviju i šminkale se i presvlačile u autu, pa ravno na pistu. Često se smo se presvlačile i u šatoru nasred livade - prisjeća se Branka, te dodaje da bi ipak sve to opet ponovila jer je imala priliku upoznati mnogo ljudi i putovati.
- Sedamdesetih su počela putovanja po Jugoslaviji - “Pjesma ljeta” i “Modefest”, turneje koje su trajale po mjesec dana. Za ono doba bile su dobro plaćene, ne bogato, ali dovoljno da platim podstanarski stan i da kupim koju “krpicu”. Tako sam u ranim dvadesetima od honorara kupila i prvi auto, starog fiću - priča Habek.
- Počela sam raditi za najjači modni brend Jugoexport, za koji je iz cijele Jugoslavije odabrano nas 12 manekenki. Iz Hrvatske samo Jasna Mihalinec i ja, a kasnije nam se pridružila i Nada Abrus. Posjetili smo Pariz, Washington, Egipat, Kuvajt, Moskvu - rekla je Branka. No, tijekom tih putovanja znala se dogoditi i ljubavna priča.
- Mi smo na turnejama svi zajedno putovali u busu, puno smo se družili i bili smo svi jako bliski. Tu i tamo je buknula i neka ljubav, u manekenskim ili glazbenim vodama. Ali nije bilo tako kao danas, onda manekenke nisu bile tzv. “sponzoruše”.
Cure su to radile uz neki svoj posao ili studij, imali su svoje dečke izvan posla. Bilo je jako zabavno, sve što smo zaradile, odmah smo i potrošile. Išli smo piti i jesti i zabavljati se - priča Habek, koja je neko vrijeme bila i “muza” legendarnom glazbeniku Arsenu Dediću.
Još uvijek prijatelji
- U to vrijeme nije se sve odmah znalo. Ali postojali su i tada “tračerski” časopisi i novine, u to vrijeme to je bio Plavi vjesnik, pa bi povremeno izašle naše zajedničke slike. Nakon što je u jednom tekstu objavljeno: “Arsen Dedić i njegova zaručnica”, Arsen je došao doma i s vrata rekao: “Draga, novine su nas zaručile!”. Bili smo zajedno dvije godine, a posvetio mi je i pjesmu “Hvala ti”. Još se uvijek družimo. Arsen povremeno navrati u moj salon - otkrila je Branka.
Iako se cijeli život morala boriti kako bi izgradila karijeru, Branka je i odgojila dvoje uspješne djece. Njezina 36-godišnja kćer Irinea radi kao poduzetnica u Dubaiju, a 30-godišnji sin Nino s ocem vodi vlastitu tvrtku u Zagrebu.
- Bila sam u dva braka, ali se nikad nisam službeno i udala. Kao mlada bila sam prava feministica, tada mi potpis na papiru nije ništa značio. No, kad rodiš vidiš da bi to ipak trebalo ozakoniti. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog glupih pitanja koja postavljaju samohranim majkama, zašto, kako, gdje - otkrila je Branka, koja je već dulje slobodna.