U nastavku donosimo:
- priču Velinke Buljan i njezinog povratka na Mljet te posvećenosti očuvanju suhozida
- što čini suhozid temeljnim dijelom mediteranske baštine i zašto je pod zaštitom UNESCO-a
- ulogu udruge Mljetske koze u obnovi zidova i očuvanju otočkog krajolika
- iskustva volontera i mještana koji sudjeluju u radionicama te njihove stavove
- izazove očuvanja naspram turističkog razvoja i što lokalna zajednica time dobiva
Jedan kamen, drugi uz njega i treći za spajanje, bez cementa, žbuke ili bilo kakvog drugog vezivnog materijala. Princip gradnje suhozida naizgled je vrlo jednostavan, ali da bi takav zid stajao desetljećima, potrebno je dobro poznavati kamen i nekoliko osnovnih pravila.
Najveći se komadi u pravilu postavljaju u donje dijelove zida. Kamenje se slaže tako da preklapa spojeve prethodnog reda, a praznine se popunjavaju manjim komadima. Stabilnost zidu daje težina kamena, njegov položaj te način na koji se svaki novi komad oslanja na one oko sebe. "To je posao i tehnika koju može svatko naučiti. Ta tehnika i rad na suhozidu imaju svojevrsni terapijski učinak. Zapravo se igrate kamenom, tražite pogodan komad i slažete ga. Doista je to nešto između slaganja puzzla i Lego kockica. Uzmete jedan kamen, pa kamen i treći za spajanje i ponovno tražite kako će najbolje sjesti", objašnjava nam Velinka Buljan, nekadašnja novinarka koja je prije četiri godine užurbani zagrebački život zamijenila mirom rodnog Mljeta, a danas dio svog vremena posvećuje očuvanju suhozida i otočne baštine.
Koliko je suhozid važan dio hrvatske i mediteranske baštine govori i činjenica da je umijeće njegove gradnje od 2018. godine pod zaštitom UNESCO-a, odnosno upisano na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Hrvatska je bila među osam zemalja koje su zajednički nominirale ovu tradicijsku tehniku, uz Cipar, Francusku, Grčku, Italiju, Sloveniju, Španjolsku i Švicarsku. Pritom se ne štiti samo zid, nego prije svega znanje kako ga sagraditi bez vezivnog materijala, a to je vještina koja se generacijama prenosila u lokalnim zajednicama.
"Ova tehnika gradnje koristi se tisućama godina", naglašava Velinka, s kojom smo se susreli u Sobri na Mljetu. U jedno od najtoplijih mjesta na otoku stigli smo katamaranom, a Buljan nas je dočekala u luci te odvela u lokalni kafić. Tamo nam je, okružena krajolikom koji najbolje pokazuje koliko su suhozidi važan dio života na otoku, objasnila što stoji iza njihove gradnje te otkrila kako izgleda otočni život.
Kada je o suhozidima riječ, najčešći je takozvani podzid, potporni zid koji zadržava zemlju na okupu, oblikuje vrt i osigurava drenažu. Tradicionalni se zidovi razlikuju ovisno o terenu i namjeni, no tipičan suhozid može biti visok oko 1,4 metra, dok je pri dnu širok približno 70 do 90 centimetara. Brzina gradnje suhozida ovisi o terenu, dostupnom kamenu, stanju postojećeg zida te iskustvu graditelja.
Pedesetak sudionika Dragodidove dvodnevne radionice na području Vranskog jezera, na primjer, obnovilo je oko 100 metara suhozida, dok su na jednoj vikend-radionici na Braču sudionici obnovili tridesetak metara. Velinka je sa svojom udrugom i uz pomoć volontera obnovila i sagradila oko 100 metara suhozida na šest lokacija na Mljetu.
Takvih zidova duž hrvatske obale i na otocima ima posvuda. Stoljećima su njima ograđivana polja, maslinici i pašnjaci, građene terase na strmim padinama te zadržavano tlo koje bi bez njih odnosile kiše. Ono što je danas jedno od najprepoznatljivijih obilježja dalmatinskog krajolika nastalo je ponajprije iz praktične potrebe: kamen izvađen iz zemlje nije se niti odvozio niti bacao, nego se slagao ondje gdje je bio potreban.
"Nekad su se ljudi na otoku bavili poljoprivredom i svaki komad zemlje bio je obrađen, a suhozidom se dobije forma ograđene površine, osigura se drenaža, sprječavaju se odroni i slično. To je tehnika koja je stara tisućama godina", objasnila nam je bivša novinarka.
Na Mljetu su suhozidi i danas važan dio krajolika, ali mnoge više nema tko redovito održavati. Propadaju zbog vremena i nebrige, a ruše ih i životinje, među kojima su brojne divlje koze koje se kreću otokom. Upravo je zbog toga nastala udruga pomalo neobična imena "Mljetske koze", koju je 2022. godine Buljan osnovala s Jelenom Merćep Hajdić i Anicom Belin, a u međuvremenu im se pridružila i Anamarija Levak.
Velinka je rođena na Mljetu te je na otoku živjela do 14. godine, kada ga je morala napustiti jer na otoku nema srednje škole. Veći dio života provela je u Zagrebu, a prije četiri godine vratila se u obiteljsku kuću koju je naslijedila. U međuvremenu je promijenila i karijeru te danas radi kao konzultantica za provedbu i pripremu EU projekata. Uz to radi još nekoliko poslova, od turizma do vođenja udruge i sudjelovanja u civilnom društvu.
"Kada si na otoku, moraš raditi više stvari htio ne htio, bilo za zaradu, bilo za život", govori nam.
Udruga "Mljetske koze" osnovana je s idejom očuvanja tradicije, kulturne baštine te prirode, a naziv je dobila po podivljalim kozama koje su se posljednjih godina razmnožile na otoku.
"Imamo ih stvarno jako puno i nismo protivnici tih koza. Naravno, one imaju svoju ulogu, ipak održavaju prohodnost šuma, svojevrsna su protupožarna zaštita. Međutim, kako ih ima izuzetno puno, ljeti su žedne i pate se, dolaze u sela i kako se kreću, tako ruše suhozide. ‘Mljetske koze‘ nastale su zbog te poveznice - one ih ruše, mi ih gradimo. A i još smo sve žene pa smo se nekako našalile na svoj račun, prihvatile smo šalu i ugradile je u naziv udruge", našalila se Velinka, koja je o suhozidima naučila slušajući priče starijih otočana i pohađajući različite radionice.
Velinkin dom je, kao i većina domova na otoku, okružen suhozidima koji su uglavnom bili oštećeni. Tražila je nekoga tko će ih popraviti, no osobu s tom vještinom bilo je gotovo nemoguće naći, a cijene su bile izrazito visoke. Zbog toga se odlučila sama baciti na posao te je osnove o gradnji zidova naučila od drugih mještana. Naposljetku je uspjela samostalno obnoviti zid iz prvog pokušaja.
Iako mnogi smatraju da možda ne bi mogli svladati tehniku gradnje suhozida, Buljan naglašava da su za to potrebni samo volja i entuzijazam, a fizička snaga nije presudna.
"Svatko tko ima volje može graditi suhozid. Nije nužna ni fizička snaga jer gradiš kamenom koji možeš podići. Ako je netko krupniji i može podići veći kamen, gradit će njime. Ako je netko manji, gradit će manjim kamenom. Tako da to nije prepreka", navela je Buljan, koja je princip gradnje opisala kao igru kamenom.
"Mljetske koze" obnavljaju suhozide na radionica u kojima sudjeluju mještani Mljeta, ali i mnogi volonteri koji dolaze iz drugih krajeva. S obzirom na to da na Mljetu živi malo stanovnika, udruga se oslanja na pomoć volontera iz drugih krajeva, ali je članicama drago što je lokalno stanovništvo sve uključenije u akcije.
"Svaki projekt provodi se zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca. To je ono osnovno. Ograničeni su ljudski resursi. Naravno, udrugama su ograničeni i financijski resursi. Imamo ono što bismo htjeli u našem planu rada, ali to ide sporije. Naš je izazov i gospodarski interes, odnosno ekonomski profit. Jer, na primjer, kad odete na druge otoke, oni su prilično upropašteni betonizacijom. Mljet još nije došao na tu razinu, ali više nije toliko daleko od kopna kao što je nekad bio. I sigurno će ići u smjeru nekakvog turističkog razvoja, što može dugoročno nanijeti štetu toliko očuvanom otoku, svojevrsnom raju, najzelenijem hrvatskom otoku s nacionalnim parkom", rekla nam je Velinka i naglasila da bi svaki otočanin trebao biti svjestan da su tradicija i priroda osnovni kapital otoka.
Pozitivno je što mještani predano brinu o prirodnoj baštini najzelenijeg otoka u Hrvatskoj, a u njezino se očuvanje sve više uključuju i mlađe generacije.
"Svaki Mljećanin poštuje tradiciju svojeg otoka, ali ipak smo mi zatvorena sredina i naviknemo se na sve te stvari, pa svijest treba malo osvježiti. Ideja je osvijestiti ljude da im temeljni kapital leži u tradiciji, da trebamo razmišljati u tom smjeru i graditi svoju budućnost kako bismo sačuvali otok u njegovu najboljem smislu", rekla nam je.
Udruga je u dvije godine organizirala četiri radionice na tri mjesta. Uz pomoć volontera suhozidnim podzidama uređen je istočni ulaz u selo Babino Polje, rekonstruiran je stari kameni suhozid na putu od Babinog Polja do uvale Brnjestrova, obnovljen je i zid u selu, a udruga je uredila i vrt ispred planinarskog doma u Nacionalnom parku. Velinka je ondje održala i tri dodatne radionice u sklopu programa "Čuvari baštine", kroz koji se također obnavljaju suhozidi.
Od svih organiziranih radionica, Buljan nije mogla izdvojiti najdražu jer je, kaže, na svakoj vladala pozitivna atmosfera.
"Svaki projekt zapravo je jako lijepa aktivnost. Ljudi koji dođu na otok pomoći nam u očuvanju mljetske baštine dolaze s entuzijazmom i voljom te uživaju u prirodi i radu. Zato na radionicama vlada lijepa atmosfera, drago je i mještanima i stvara se pozitivno ozračje. Drag mi je svaki metar suhozida koji napravimo i entuzijazam svakog pojedinca koji na neki način sudjeluje", naglasila je Buljan.
U sklopu aktivnosti na očuvanju tradicije i baštine, udruga "Mljetske koze" sudjeluje i u organizaciji kazališnog festivala za djecu "Mali otok Mljet", projektu kazališne redateljice i operne pjevačice Nikoline Do. Festival se ove godine održavao od 6. do 9. kolovoza, a djeca su tijekom njega sudjelovala u raznim glumačkim radionicama i završnoj predstavi.
Nove radionice obnove suhozida zasad nisu u planu jer je ljetna sezona u tijeku. Velinka ipak vjeruje da će nove akcije početi već na jesen.
