U Berlinu, stanari zgrade 104 u Ulici Wönnichsrasse žive drukčije od ostalih stanovnika. Sedamnaestero odraslih i petero djece, okupljeni oko projekta ekološkog stanovanja „Lichte Weiten“, umjesto dopisivanja preko facebooka, koriste zajedničku kuhinju i dnevnu sobu, organizirano čupaju korov oko zgrade i gaje zajedničku ljubav prema ekologiji.
U zgradi od 2005. godine, svatko u svom ekološkom stanu, žive ljudi različitih profesija, dobi, spola, ali ono što ih ujedinjuje jest ista ideja, pojasnio nam je gosp. Daniel Enting, jedan od začetnika ideje ekološkoga stanovanja. Stanari od jedne do sedamdeset devet godina, motivirani zajedničkim suživotom, prevladali su sukob četiriju generacija pod istim krovom. Očito je želja za očuvanjem energije, vrtlarenjem i svakodnevnim druženjem djelovala kao „plodno tlo“ za kompromis (dogovor). Profesori, medicinske sestre, mehaničari i studenti, osobe različitih političkih i seksualnih orijentacija zajednički se brinu o djeci, rade u stakleniku, održavaju zgradu te odlaze na izlete i druže se, kako su istaknuli članovi Vijeća stanara: arhitektica Caterina Rafoth, student Daniel Enting i pokretač projekta dr. Ferdinand Beetstra.
Umjesto virtualnog dopisivanja na facebooku, stanari zgrade 104 u Ulici Wönnichsrasse svoje vrijeme provode uzgajajući ekološko voće i povrće. Njihova se druženja odvijaju u zajedničkom stanu u prizemlju koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, igraonice i dvije spavaće sobe. Kada imaju kakvu ideju, podijele ju unutar zajednice, a rješenje ne mora biti jednoglasno doneseno, rekao je gosp. Hans Otto Tröder, zadužen za održavanje sustava za pročišćavanje vode i grijanje. Na sastancima stanara, koje predvodi izabrano Vijeće, okupljaju se svi jednom tjedno i srčano raspravljaju o novcu, održavanju čistoće zgrade, ali i političkim razilaženjima.
Dok slušate uvodno izlaganje članova Vijeća, pitat ćete se teče li u toj zgradi „med i mlijeko“. Norma Salinas Tröder uvela nas je u svoj stan, nakon što smo već pri ulasku u zgradu izuli cipele. Ugledali smo stan namješten doniranim komadima pokućstva, LCD televizor, perilicu za posuđe, aparat za kavu, a gospođa Norma upozorila nas je da neki stanari teško potiskuju svoj ego i teško zaboravljaju pravo na svoje pravo. Iznenadila nas je i činjenica da se ne može bilo tko priključiti projektu „Lichte Weiten“, čije ime u prijevodu simbolički znači „Svijetla prostranstva“ jer ključnu riječ ima lijevo opredijeljena njemačka Zaklada za okoliš (DBU) koja financira projekt.
Iza oronule zgrade išarane grafitima i opustošenoga vrta može nastati dječje igralište, vrtni toalet s neizostavnim srcem, mini pozornica u samom središtu stambenoga naselja, ali samo ako se mnogo ruku složi, kako nam je rekla supruga gosp. Trödera, naglasivši da se o različitim mišljenjiima i stavovima samo razgovara, a živi se ostvarujući zajednički cilj.
Autori:Helena Kolenić, Matea Milinković, Sarah Petrijevčanin, Kristina Pejaković, Michelle Kiehn, Lividona Astanova, Eilleen Kieback, Lars Postmann
II. gimnazija Osijek, Osijek i Freiherr-vom-Stein-Oberschule, Berlin