Kad je riječ o istraživanju pomno osmišljenih fiktivnih svjetova, niti jedna umjetnost svom uživatelju ne pruža ono što videoigre pružaju svojim igračima. U najboljem slučaju, književnost, film, glazba, slikarstvo i arhitektura - vrsta umjetnosti kojoj videoigre najviše duguju – nude tek fragmente, nikad cjeline. Čak i kad značajan trud ulože u dočaravanje istih, moraju ih prije ili kasnije napustiti jer dođe vrijeme za predstavljanje novog fragmenta. S druge strane, igrači videoigara svjetove u kojima su smještene mogu istraživati postupno i pedantno. Ako posumnjaju da im je nešto promaklo, lako se mogu vratiti na mjesto na kojem su već bili. Štoviše, određeni se žanrovi videoigara, primjerice metroidvanije, oslanjaju upravo na to – temeljito i višestruko prolaženje kroz iste prostore....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....