Zašto je ‘Need for Speed: Hot Pursuit‘ i dalje vrhunska zabava

Inspiriran maštovito režiranom jurnjavom automobilima iz filma “Jedna bitka za drugom” redatelja i scenarista Paula Thomasa Andersona, koja je snimljena na brdovitom području oko mjestašca Borrego Springs na jugozapadu Kalifornije, te željan adrenalinskog uzbuđenja onkraj zakona, ali naravno iz sigurnosti fotelje u dnevnom boravku, nedavno sam zaigrao igru utrka “Need for Speed Hot Pursuit Remastered”, dotjeranu verziju “Need for Speed: Hot Pursuit” iz 2010.

Serijal “Need for Speed”, poznat pod kraticom NFS, star je više od 30 godina, objavljuje ga izdavač Electronic Arts, a specijalizirani gejmerski novinski portal IGN navodi da je 2014. imao tiražu od najmanje 150 milijuna prodanih primjeraka. Iako dugovječan i uspješan, “Need for Speed” rijetko se spominje u razgovorima o najvećim umjetničkim dosezima videoigara. Unatoč tome, kritičari neke igre iz serijala, prvenstveno “NFS: Underground” (2003.), “NFS: Underground 2” (2004.) te “NFS: Most Wanted” (2005.), smatraju vrlo dobrima i odličnima.

Šminkerski automobili, uzbudljive utrke, soundtrack sazdan od popularne glazbe te jednostavne kontrole temelji su uspjeha serijala. Nastavci “Underground” i “Underground 2” dio svog uspjeha duguju i popularnosti filmskog serijala “Brzi i žestoki” (2001. i dalje), koji je u mainstream gurnuo kulturu modificiranja automobila i ilegalnih uličnih utrka. Ja sam se sa serijalom susreo nešto ranije, nakon izlaska “Need for Speed III: Hot Pursuit” (1998.). On je igračima omogućio da u potjerama sudjeluju kao policajci, odnosno da ganjaju prebrze vozače. Kontroliranje policije postalo je nakon toga definirajuća karakteristika serijala. Policija se vratila u “Most Wanted” – svojevrsnom spoju estetika “Undergrounda” i “Hot Pursuita”. Ne čudi što je upravo ta igra najuspješniji naslov iz serijala.

Brzina i nostalgija privukli su me nakon svih tih godina “Need for Speed Hot Pursuit Remastered”, a igra mi je točno to i dala. Jednostavne kontrole omogućile su mi da bez puno muke jurim stazama na lokacijama koje podsjećaju na zapadnu obalu SAD-a, a uvjerljivo dočarane egzotične jurilice pružile su mi ushićenje. Utrke i zadaci kompletiraju za dvije-tri minute, raznovrsni su, od klasičnih utrka od točke A do točke B, do potjera u kojima policija mora pod svaku cijenu zaustaviti jurećih nitkova. Glazba je energična i poticala me da vozim hazarderski, na rubu incidenta, a često i incidentno.

Iako sam uživao u “Need for Speed Hot Pursuit Remastered”, ni ta igra, kao ni pedantniji i sporiji “SnowRunner”, nisu me motivirali da se odvažim i položim vozački ispit i sjednem za volan pravog automobila. Ostajem vjeran patikama, javnom prijevozu i biciklu.