'Imao je tumor na mozgu, vidno je patio. Imao je temperaturu, polusvjestan, nije mogao piti. Usnama je primio gazicu, pogledao me i tada sam sve shvatila...'

'Čovjek je imao tumor na mozgu, bolest je bila u terminalnoj fazi. Bilo je ljeto, grad je bio gotovo prazan. Stigla sam u kućni posjet s liječnicom Ivankom Kotnik i sestrom Ružom koja je tada bila aktivna u Udruzi. Moj zadatak bio je da ostanem uz njegov krevet.

Vidno je patio. Imao je temperaturu, polusvjestan, nije mogao piti. Držala sam ga za ruku i kvasila mu usta mokrom gazom. Njegova ruka bila je beživotna i osjećala sam frustraciju jer ne pridonosim. U jednom trenutku čovjek je usnama jako primio gazicu. Shvatila sam koliko je žedan, koliko mu treba pomoć, a to ne može izreći. Otvorio je oči i zahvalno me pogledao, a ja sam mu govorila da se ne boji jer nije sam. Za nekoliko dana je umro.

Njegov zahvalni pogled potaknuo me da nastavim dalje volontirati. Svakom kapi dob...