'ANDRIJA I ANĐELKA'

ISPOVIJEST NAJPOŽELJNIJEG NEŽENJE BALKANA ‘Znao sam da smo uspjeli kada su gledatelji pomislili da smo ja i Anđelka i uživo zajedno'

Znao sam da smo uspjeli kad su gledatelji pomislili da smo Anđelka i ja i u stvarnom životu par, kaže Andrija Milošević koji je u Zagrebu gostovao s monodramom ‘Zlatni lančić od bižuterije’.
Zagreb, 110416.Dvoriste Ilica 73.Na fotografiji: Andrija Milosevic - srpski glumac.Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
 Tomislav Kristo / CROPIX / COPYRIGHTED

Da, glumac Andrija Milošević (37) je k’o precrtani istoimeni lik kojega je oživotvorio u humorističnoj seriji “Andrija i Anđelka”! Odgovor je to brojnim ljubopitljivim obožavateljicama koje su mu na konto uspješne srpske inačice ekraniziranog self-helpa o muško-ženskim odnosima po kanadskoj licenci priskrbile neslužbenu titulu najpoželjnijeg balkanskog neženje.

Zato nije čudo što je u ponedjeljak na njegovu gostovanju u zagrebačkom kazalištu Vidra, s monodramom “Zlatni lančić od bižuterije”, gledalište bilo dupkom ispunjeno. Maestralni Andrija urnebesni je stand-up autora Miodraga Mije Karadžića o muškoj sponzoruši odigrao u maniri jače polovice popularnog TV para. Milošević je i privatno duhovit i hiperaktivan pa je tako malo uoči predstave doputovao u Zagreb, dao intervju usput ručajući u Sherry’su pa pohitao ravno na binu. Ostavlja dojam da između poziva i ostatka života ne povlači crtu, sve se to prožima, u čemu s osmijehom i strašću uživa. Nakon sat i pol interaktivnog showa mokar je k’o čep, ali ne odbija nijedno fotkanje ili autogram, na lijepu riječ obožavatelja uzvraća istim. Publika ga voli, a ljubav je uzajamna.

Obitelj bogataša

- Dugo sam se vozio do Zagreba, iz Beograda još nekako, ali ovdje u gradskoj špici gužva je - komentira smireno, bez imalo sekiranja, uoči komada kojim već kojih godinu dana rasprodaje karte na pozornicama diljem regije. Priča je to što prati život Kostadina (Laleta) koji je došao u Beograd pun nada i očekivanja. Kao i svaki čovjek, zaljubljen u sebe i lak život, najednom konstatira da su godine prošle, a on ni školu završio nije, niti je uspio u biznisu. Lijepih djevojaka se naužio, sad mu treba neka da ga izdržava. I baš takva mu naleti. On, oduševljen, računa da je prevario nju i njenu familiju, ali obitelj bogataša ne bi bila imućna da ih se da lako prevariti... “Zlatni lančić od bižuterije” ponovno će na sceni Vidre odigrati 5. svibnja.

- U Zagrebu se osjećam kao kod kuće jer dok sam snimao seriju “Ne daj se, Nina”, živio sam na Trešnjevci nekih 6-7 mjeseci. Poslije sam gostovao s predstavama, u Histrionima na starom bedemu što je dijelio Grič od Kaptola, dobio nagradu na Gumbekovim danima... Sad se publici predstavljam sa ‘Zlatnim lančićem od bižuterije’, u sat, sat i pol, sve ovisi o publici, koliko sudjeluje. Zahtjevno je jer glumim sam i sve sam osmislio malo zahtjevnije, predstava je komprimirana, veoma brza i dinamična, svašta se dešava. Volim inače takve jer ne želim dosađivati gledateljima. Sve u svemu, na kraju svake lakši sam i za dva kilograma - odgovara na pitanje koliko smršavi nakon svakoga nastupa u kojemu izvodi gegove, trči, skače, pleše, temperamentno gestikulira, smije se i plače. Slijedom interesa što su ga pobudili “Andrija i Anđelka” na RTL Televiziji, amo bi mogao dolaziti sve češće.

Odigrao 100 uloga

- Istina je, sa serijom je zanimanje za mene u Hrvatskoj poraslo, pa mnogi zovu iz svih gradova s upitima o gostovanju - s neskrivenim će zadovoljstvom. Iako je iza njega više od 100 kazališnih i filmskih uloga i već nam je otprije poznat iz spomenutog serijala “Ne daj se, Nina”, pa “Budva na pjeni od mora” i “Montevideo, Bog te video”, “Jesen stiže, dunjo moja” te kinohitu “Mali Budo”, a okušao se i kao voditelj reality showa Survivor, svi prepričavaju skečeve koje izvodi s kolegicom Anđelkom Prpić i na prostoru bivše države vjerojatno ne postoji muškarac koji se nije u nekoj situaciji poistovjetio s Andrijom. “Andrija i Anđelka”, rađena po kanadskoj licenci originalnog naslova “Un gars, une fille”, dobila je priznanje iz matične produkcije Avanti Cine Video za jednu od najboljih adaptacija, a identične su i reakcije naše publike.

- Svoje sam komedije lišio bilo kakve teške političko-socijalne tematike. Može proći nešto duhovito, recimo scena na slovenskoj granici, ali suštinski se zezamo oko trivijalnih stvari, ljudski, bez opterećivanja temama koje se ponavljaju iz godine u godinu, stalno su iste, pa više ne znaš zašto bi se šalio na račun politike i regionalnih animoziteta kad su glupi, dosadni i ne vidim nikakvog razloga da bi se njima bavio. Stoga se u svojim komedijama bavim samo ljudima. A oni su svuda isti, bez ikakve specijalne razlike, svi reagiraju super, onako kako sam očekivao, što znači da se i sami žele prosto malo rasteretiti od tog teškog dnevnopolitičkog, našeg balkanskog i svjetskog balasta. Što se mene tiče, niti to promoviram, niti se time bavim, nit’ me zanima. Interesiraju me samo ljudi i obične životne priče, a bogami, mislim da je u ovo vrijeme baš to najteže napraviti: upravo tako, jednostavno, maltene dokumentarno, što je glumački zahtjevan zadatak koji smo mi sebi u seriji zadali - objašnjava, dajući nam za pravo: u seriji zapravo nema glume. U tome je dobar dio tajne njena uspjeha.

Turneja po Amerikama

- Znao sam da smo uspjeli kada su gledatelji pomislili da smo nas dvoje i uživo zajedno! - zadovoljno će, priznajući kako su mu takva pitanja najveći kompliment. Istina je kako je privatno u višegodišnjoj vezi sa Sandrom Tomić (32), također beogradskom glumicom koja u seriji igra djevojku njegova oca. Zaposleni par upoznao se baš u kazališnom miljeu, radeći zajedno na jednoj predstavi. Osim što se razumiju po istom pozivu, zajedničku strast nalaze u putovanjima, što im je omiljeni provod. Posljednje su se tako vratili s turneje po Sjevernoj i Južnoj Americi, od Kolumbije preko Meksika i Kube, do Kostarike i Paname, gdje su se proveselili s latinosima vruće krvi i kušali njihova ukusna, tipično začinjena jela.

“Skoknuli” su onda do istarskog Grožnjana, pijuckati vino u hladu, pa produžili do vojvođanskih salaša i na kraju do Ade Bojane u Crnoj Gori, gdje Andrija voli gol razmišljati o smislu života. Inače je rođeni Crnogorac, odrastao u radničkoj obitelji u Nikšiću, uz majku Veru koja je radila u lokalnoj pivovari, oca Peku, nastavnika tjelesnog i mlađeg brata Velibora, menadžera u ekonomiji. Kao dječak želio je postati nogometaš, sa 14 je čak ušao u momčad FK Sutjeska, ali dvije godine kasnije upisuje se na Fakultet dramskih umjetnosti u Cetinju. Iz stare crnogorske prijestolnice, na poziv iz Ateljea 212, seli se u Beograd. Sve dalje je povijest, a minglajući regijom pokupio je sva narječja jer u razgovoru iz ekavice s crnogorskim naglaskom učas “šalta” na ijekavicu.

- Mogu pričati kako god hoću. U Crnoj Gori me znaju pitati zašto pričam ekavski, a to je jer u Srbiji igram dosta predstava na konvencionalnom književnom jeziku. Ali glumim i na svim drugim dijalektima. Još kad sam bio na Akademiji, bilo je to za doba Jugoslavije, učili smo sve žargone i dijalekte, tako i čakavski, štokavicu, razne druge u podneblju od Slovenije preko BiH do Makedonije, pa mogu igrati što god hoćete i gdje god želite! To se prosto nauči k’o neka partitura i bukvalno se lako prebacujem. To možda radim i iz svog osobnog bunta i inata jer želim da, nakon nesretnog rata i unatoč politici, sve bude opet normalno, a ne više tako nenormalno.

Uz prilagodbu jezika, specifična je u njegovoj komunikaciji vrsta humora. Duhovitost naprosto sipa iz rukava i čini se da je televizijski Andrija zapravo njegova improvizacija. - Da, mnogo toga improviziram, to je moj stil, vidjeli ste da radim tako i u predstavama. Stalno na osnovi asocijacija gradim druge i uvijek se napravi neka dobra priča, posebno jer je predstava interaktivna. Tako malo iskočim iz lika, pa komuniciram s gledateljima i vratim se. Publika to voli, a ja smatram da ih s ovim žanrom valja fino pomaziti, da nemaju dojam da su na kazališnoj predstavi. Da ne razmišljaju da je to konvencija, kako sjedim, glasno se smijem i što ću dobaciti, nego da spontano sudjeluju. Mnogi komedijaši u svojoj su biti tužni klauni, liječeni depresivci koji zapravo i sami sebe nasmijavaju.

Kakav je on po prirodi?

- Vidite da laprdam kao da si mi žeton ubacio! Blagoglagoljiva sam karaktera, sa mnom nema problema da treba čupati riječi, već me možda malo i zaključavati da ne pričam toliko - uz smijeh se šali na vlastiti račun. Uz “Andriju i Anđelku! na TV-u te sada “Zlatni lančić od bižuterije” uživo, paralelno radi punom parom na novim projektima. - Snimam film ‘Jesen samuraja’, a na ljeto ću početi naredni, ‘Svadba’ se zove. S producentima razgovaramo i o realizaciji filma ‘Andrija i Anđelka’, koji po scenariju idu na ljetovanje kroz sve države bivše Juge, pa im se svašta događa, a gostuju i neki poznati glumci iz regije. To je još u povojima, hipotetički, ali možda ćemo i vidjeti. Radim seriju sad već osam mjeseci pa jedva čekam da završimo i odem na neki zasluženi odmor.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. svibanj 2022 21:50