ZAGREB - Sve više ljudi kupuje u H&M-u i u sličnim drugim masovnjacima, čak i oni koji imaju puno novca, i to ne od jučer, otkako su se Amerikanci, u strahu od recesijske neimaštine, odrekli poznate devize iz osamdesetih: kad stvari postanu opasne, opasni igrači odlaze u šoping.
Masovnjaci nude jeftine hitove koji se nose kratko i potom bacaju, a ozbiljni svjetski dizajneri već se dulje aktivno bore protiv te filozofije koju nazivaju throwawayism.
To nepovjerenje u kvalitetu i potraga za brzim i jeftinim traje već dugo, barem desetljeće, kad je to artikulirala Teri Agins, modna novinarka Wall Street Journala, u knjizi “The End of Fashion: How Marketing Changed the Clothing Business Forever”.
Ona je već tada konstatirala da su se prioriteti promijenili, da su se žene masovno odrekle dotjerivanja u ime udobnosti (sjetimo se samo prve sezone “Momaka s Madisona” i onih elaboriranih oprava i frizura i morat ćemo se s njom složiti), dizajneri su se sve više približili ulici, a cijene nisu promijenili jer je visoka cijena marketinga “pojela” kvalitetu izrade...
- Sve vam je to danas kao McDonalds. Filozofija prodaje koja stoji iza najluksuznijih brandova vrlo je slična - priznao je davno Tom Ford, pravi insajder u svijetu ultraluksuza.
Made in China
Nad ubojitom neiskrenošću modne industrije koja sama sebi “jamu kopa” s takvim pristupom proizvodnji i prodaji zgrozila se i Dana Thomas, dugogodišnja novinarka Newsweeka u knjizi “Deluxe: How Luxury Lost Its Lustre” (Deluxe: Kako je luksuz izgubio sjaj), u kojoj plače nad smrću pravog luksuza.
Ona otkriva, u pravom projektu istraživačkog novinarstva po Kini i Dalekom istoku, da se danas sve ono što nam se prodaje kao brend s dugogodišnjom tradicijom obiteljske manufakture posvećene kvaliteti, poput Prade, Guccija ili Burberryja, da spomenemo samo najpoznatije, zapravo proizvodi u Kini, Turskoj, Rumunjskoj, baš kao i najjeftiniji, masovni proizvodi. U Italiji ili Francuskoj, otkriva Thomasova, samo se lijepe đonovi, prišiju markice, eventualno doda neki ukras.
Ona zaključuje oštro da je “industrija luksuza promijenila ideju kupca kojem se obraća i na tom putu žrtvovala svoj integritet, trajno uzdrmala kvalitetu svojih proizvoda, zamračila svijetlu povijest velikih modnih kuća i prevarila svoje potrošače.”
Moda i kriza
No, možda će upravo ova ekonomska kriza spasiti modu. Ne mislimo pri tome samo na eskapizam i filmsku modu iz vremena velike američke depresije tridesetih i četrdesetih godina, kad je, recimo Ginger Rogers, nosila prekrasne svilene haljine, a scenografija je uvijek bila savršeni art deco, već naprosto na činjenicu da u krizi value for money - ideja da nešto mora vrijediti toliko koliko košta - postaje ključni element prodaje. Ako se nešto prodaje kao luksuzan proizvod, on to doista mora i biti.
Bez lažnjaka
- U našoj trgovini krokodilske cipele ili torbe uvijek su krokodilske, nikad teleći boks prepravljen da izgleda kao croco, kašmir je uvijek najbolji mogući kašmir, nerc je pravi nerc i ništa drugo... - rekla mi je Simona Corti, PR tvrtke Brioni, rijetke prave ultraluksuzne marke koja se pojavila i kod nas, odjevena u haljinu od “ljetne, prozračne vune” koja prati liniju tijela, s vrlo elboriranim dizajnom gornjeg dijela, što odmah odaje da Simona ne poznaje kompromisa kad je u pitanju visoki stil, odijevanje s onim što Britanci nazivaju touch of class. Spremno dodaje da je Brioni doista izuzetan, te da to ona najbolje zna jer je četiri godine radila za Chanel.
U svijetu postoji samo nekoliko tvrtki koje inzistiraju na manufakturnoj proizvodnji. Sve što brend Brioni radi, baš kao probran broj marki u svijetu luksuza, recimo kuća kašmira Agnona i Loro Piana ili Hermes, radi se isključivo u europskim manufakturama.
U slučaju Brionija (ne prestaje me zabavljati da je za Njujorčane, Talijane, odnedavno i bogate Moskovljane sinonim luksuza modna marka nazvana po najeksluzivnijem jadranskom ljetovalištu s početka 20. stoljeća, našim zapuštenim Brijunima), u malim tvornicama talijanske uspavane provincije, u pokrajinama Lombardia, Marche, Umbria...
Nedavno održana revija u Milanu otkrila je da se ova kuća luksuza itekako obraća mladim modnim sljedbenicama. Dizajnerski tim (ne žele izdvajati imena jer svi, pa i majstori doprinose imidžu tvrtke) ostao je dosljedan svojoj ideji haljine kao skulpture, gdje se u tkanini oblikuju neke geometrijske tvorevine s majstorskom lakoćom.
Zbog tog pristupa odjeća ostaje mekana i podatna, te dopušta tijelu nesputanost i pokret. Kao što je konstatirala modna novinarska legenda Suzy Menkes, Brioni su i ove sezone dokazali da postoji jedan mali, skriveni kut Italije u kojem nije vazda vrijeme za party, kao kod većine dizajnera nadahnutih već dvije sezone disco modom iz 80-ih.
U Brioniju se luksuz i kvaliteta spajaju u komade koji dokazuju da tamo modu shvaćaju vrlo ozbiljno.
Nada Mirković
Masovnjaci nude jeftine hitove koji se nose kratko i potom bacaju, a ozbiljni svjetski dizajneri već se dulje aktivno bore protiv te filozofije koju nazivaju throwawayism.
To nepovjerenje u kvalitetu i potraga za brzim i jeftinim traje već dugo, barem desetljeće, kad je to artikulirala Teri Agins, modna novinarka Wall Street Journala, u knjizi “The End of Fashion: How Marketing Changed the Clothing Business Forever”.
Ona je već tada konstatirala da su se prioriteti promijenili, da su se žene masovno odrekle dotjerivanja u ime udobnosti (sjetimo se samo prve sezone “Momaka s Madisona” i onih elaboriranih oprava i frizura i morat ćemo se s njom složiti), dizajneri su se sve više približili ulici, a cijene nisu promijenili jer je visoka cijena marketinga “pojela” kvalitetu izrade...
- Sve vam je to danas kao McDonalds. Filozofija prodaje koja stoji iza najluksuznijih brandova vrlo je slična - priznao je davno Tom Ford, pravi insajder u svijetu ultraluksuza.
 |
 |
Made in China
Nad ubojitom neiskrenošću modne industrije koja sama sebi “jamu kopa” s takvim pristupom proizvodnji i prodaji zgrozila se i Dana Thomas, dugogodišnja novinarka Newsweeka u knjizi “Deluxe: How Luxury Lost Its Lustre” (Deluxe: Kako je luksuz izgubio sjaj), u kojoj plače nad smrću pravog luksuza.
Ona otkriva, u pravom projektu istraživačkog novinarstva po Kini i Dalekom istoku, da se danas sve ono što nam se prodaje kao brend s dugogodišnjom tradicijom obiteljske manufakture posvećene kvaliteti, poput Prade, Guccija ili Burberryja, da spomenemo samo najpoznatije, zapravo proizvodi u Kini, Turskoj, Rumunjskoj, baš kao i najjeftiniji, masovni proizvodi. U Italiji ili Francuskoj, otkriva Thomasova, samo se lijepe đonovi, prišiju markice, eventualno doda neki ukras.
 |
 |
Ona zaključuje oštro da je “industrija luksuza promijenila ideju kupca kojem se obraća i na tom putu žrtvovala svoj integritet, trajno uzdrmala kvalitetu svojih proizvoda, zamračila svijetlu povijest velikih modnih kuća i prevarila svoje potrošače.”
Moda i kriza
No, možda će upravo ova ekonomska kriza spasiti modu. Ne mislimo pri tome samo na eskapizam i filmsku modu iz vremena velike američke depresije tridesetih i četrdesetih godina, kad je, recimo Ginger Rogers, nosila prekrasne svilene haljine, a scenografija je uvijek bila savršeni art deco, već naprosto na činjenicu da u krizi value for money - ideja da nešto mora vrijediti toliko koliko košta - postaje ključni element prodaje. Ako se nešto prodaje kao luksuzan proizvod, on to doista mora i biti.
Bez lažnjaka
- U našoj trgovini krokodilske cipele ili torbe uvijek su krokodilske, nikad teleći boks prepravljen da izgleda kao croco, kašmir je uvijek najbolji mogući kašmir, nerc je pravi nerc i ništa drugo... - rekla mi je Simona Corti, PR tvrtke Brioni, rijetke prave ultraluksuzne marke koja se pojavila i kod nas, odjevena u haljinu od “ljetne, prozračne vune” koja prati liniju tijela, s vrlo elboriranim dizajnom gornjeg dijela, što odmah odaje da Simona ne poznaje kompromisa kad je u pitanju visoki stil, odijevanje s onim što Britanci nazivaju touch of class. Spremno dodaje da je Brioni doista izuzetan, te da to ona najbolje zna jer je četiri godine radila za Chanel.
 |
 |
U svijetu postoji samo nekoliko tvrtki koje inzistiraju na manufakturnoj proizvodnji. Sve što brend Brioni radi, baš kao probran broj marki u svijetu luksuza, recimo kuća kašmira Agnona i Loro Piana ili Hermes, radi se isključivo u europskim manufakturama.
U slučaju Brionija (ne prestaje me zabavljati da je za Njujorčane, Talijane, odnedavno i bogate Moskovljane sinonim luksuza modna marka nazvana po najeksluzivnijem jadranskom ljetovalištu s početka 20. stoljeća, našim zapuštenim Brijunima), u malim tvornicama talijanske uspavane provincije, u pokrajinama Lombardia, Marche, Umbria...
Nedavno održana revija u Milanu otkrila je da se ova kuća luksuza itekako obraća mladim modnim sljedbenicama. Dizajnerski tim (ne žele izdvajati imena jer svi, pa i majstori doprinose imidžu tvrtke) ostao je dosljedan svojoj ideji haljine kao skulpture, gdje se u tkanini oblikuju neke geometrijske tvorevine s majstorskom lakoćom.
Zbog tog pristupa odjeća ostaje mekana i podatna, te dopušta tijelu nesputanost i pokret. Kao što je konstatirala modna novinarska legenda Suzy Menkes, Brioni su i ove sezone dokazali da postoji jedan mali, skriveni kut Italije u kojem nije vazda vrijeme za party, kao kod većine dizajnera nadahnutih već dvije sezone disco modom iz 80-ih.
U Brioniju se luksuz i kvaliteta spajaju u komade koji dokazuju da tamo modu shvaćaju vrlo ozbiljno.
|
Kao na londonskom Savile Row
Odijelo, kostim ili kaput šivan po mjeri u svijetu je sinonim za vrhunsku kvalitetu, no kao i francuski haute couture, visoka moda s večernjim haljinama šivanim po mjeri za svaku bogatu klijenticu posebno polako izumire. No, postoje rijetke, ali važne enklave tradicije vrhusnke izrade po mjeri. Takvih je samo nekoliko salona na legendarnom londonskom Savile Row, a kod nas će krajem ovog mjeseca krenuti u Brioniju izrada nekoliko komada sakoa, odijela, kostima i kaputa po mjeri, po tijelu, uz mogućnost izbora tkanine. Dakako, uvijek vrhunske. Cijene neće bit prava sitnica, takvi su odjevni predmeti vrlo, vrlo skupi, baš kao i pariška visoka moda, no poslovne žene i muškarci koji žele nositi odijela koja su kao salivena barem neće više morati putovati u London ili Milano. |
|
Koktel- haljine navješžuju modni oporavak
Moda najbolje funkcionira kad žene iznenadi s onim što nisu ni znale da žele, sve dok to nisu vidjele. Upravo je tako bilo, čini se, s koktel-haljinama, koje napokon ponovno izgledaju kao prave majstorske tvorevine, šivane po tijelu, elegantne na jedan već zaboravljen, starinski način. Mnoštvo takvih pravih svilenih koktel-haljina na crvenim tepisima navješćuje oporavak mode, povratak eleganciji i profinjenosti bez utjecaja ulične mode, baš kao što su se žene odijevale u zlatno doba mode, pedesetih ili čak četrdesetih godina. |
Nada Mirković
Komentari (0)