Čula sam nekidan priču o mami koja je svom djetetu svakih šest mjeseci kupovala štenca. Kad bi psi narasli, ostavljala bi ih negdje gdje se ostavljaju psi koji postaju teret za obitelj. (Ne znam gdje je to mjesto, niti želim znati. A ne znam ni gdje ta mama živi, i bolje je da ne znam). Čula sam tu priču iz treće ruke, no uvjeravaju me da ju je majka prepričavala, što bi Englezi rekli - matteroffactly, kao da prepričava koliko je njezino dijete dugo bilo ovisno o dudi, ili koliko mu je dugo trebalo da progovori, nešto u tom stilu. Jednostavno, kao paušalnu anegdotu iz neke faze majčinstva. Hladno, bez grižnje savjesti ili krivnje.
Ta majka nije očito shvaćala da, osim što je užasna osoba, uči svoje dijete tolikim krivim modelima da nema tog kurikuluma koji će to dijete k...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....