Teško je vjerovati da se francuska javnost toliko uzburkala oko jedne biografije o jednom dizajneru, ali kada se radi o biografiji njihova miljenika, pokojnog Yvesa Saint Laurenta , a koja tvrdi da on nije bio ni umjetnik niti genijalac nego ništa više od talentiranog krojača koji je bio ovisan o svim vrstama droga, onda to već postaje druga priča.
Biografija koju potpisuje novinarka i spisateljica Marie Dominique Lelievre, a koja redom šokira njezine suzemljane, ugledala je svjetlo dana otprilike kada i najnovija izložba posvećena modnom majstoru jednostavno nazvana “Yves”, a koja u Petit Palaisu u Parizu donosi najdivnije haute couture kreacije tog, kako ga tamošnja javnost voli zvati, “genijalca”.
- Obično retrospektiva posvećena jednom dizajneru sadrži stotinjak modela. U Le Petit Palaisu mi pokazujemo njih 300. Jer problem kod haute couturea jest to što ne postoji baš dobra arhiva. No, zahvaljujući Pierreu Bergéu (suosnivaču YSL brenda i dizajnerovu životnom partneru) kreacije YSL-a arhivirane su od 1960. godine. To je velika rijetkost. Dok prosječni dizajner u svojoj arhivi ima oko 400 pohranjenih modela, pokojni Yves ih ima pet tisuća - objašnjava kustosica izložbe Florence Muller.
Moralo ga se skrivati
No, vratimo se na biografiju o kojoj Francuska ne prestaje pričati, a koja je u nekim slučajevima bila čak i povod za otvorene sukobe između poklonika pokojnog dizajnera i onih koji se slažu s Lelievre koja u knjizi piše:
“On je bio samo jedan dizajner visoke mode. On nije izumio umjetno srce, on nije poveo ni jednu revoluciju i on nije autor ni jednoga čuvenog djela. Njegove haljine, čuvane u hladnoj prostoriji, nestaju zajedno sa ženama koje ih nose”, neumoljiva je Lelievre koja se osvrnula i na dizajnerovu “genijalnost”.
“Što se tiče genijalaca, ja još uvijek čekam da mi netko dokaže da ta nebeska stvorenja uopće postoje.”
No, činjenica jest da je legenda, koju je Bergé o svom ljubavniku stvarao posljednjih pedeset godina kako bi posao besprijekorno tekao, zaista zaživjela. Jer u Saint Laurentovo savršenstvo, genijalnost i besprijekorsnost vjerovali su svi, pa čak i u osamdesetima i devedesetima prošlog stoljeća kada je ga je, vječito pod tabletama, morao držati podalje od očiju javnosti. On je praktički bio utjelovljenje couturea, a mnogi su vjerovali i neshvaćeni pjesnik kojeg je ubila njegova vlastita genijalnost.
Žučne rasprave
“Nije ga ubila njegova genijalnost; no droge i ekscesi svih vrsta jesu. No, iz nekog razloga to nije dopušteno izgovarati”, piše Lelievre, misleći pritom na njegovu dugogodišnju ovisnost koja je u određenim trenucima života uključivala opijum, kokain, heroin, hašiš i Coca-Colu koju je pio u neviđenim količinama.
Prošli tjedan autorica knjige sastala se s čitateljima u jednoj knjižari u Bordeauxu kako bi odgovarala na njihova pitanja. Krv je mnogima uzavrela.
- Polovica ljudi me napadala i vrijeđala, a druga polovica je veličala knjigu. Jedan me čovjek prozvao jer sam ‘ubila njegov san’. Obje su strane naposljetku završile vičući jedna na drugu. Pitala sam organizatore da li kod njih tako završi svako okupljanje. Oni su mi odgovorili: ‘Samo kada dođu autori koji diskutiraju o izraelsko-palestinskom sukobu’ - ispričala je nedavno.
Kako bi napravila što vjerodostojniju biografiju, Marie Dominique Lelievre razgovarala je s obitelji, prijateljima i suradnicima pokojnog dizajnera. Među njima je bio i Bergé koji je s njom počeo razgovarati, ali je ubrzo prestao, valjda shvativši da knjiga neće biti pisana u pozitivnom tonu. Biografiju je probao sabotirati, tražeći i od Yvesovih prijatelja da ne razgovaraju sa spisateljicom. No, Lelievre je došla do svih podataka koji su joj trebali. Među ostalim piše i o dizajnerovoj mladosti, kada su ga britanski modni znalci nazivali “ministrantom”, pa i o njegovoj seksualnosti.
“Noću, on pada na svoja koljena i zadovoljava mlade Arape u sjenama pariških mostova. On je poput frigidnog adolescenta koji prikuplja sirova seksualna iskustva ne bi li se osjećao ushićenim”, piše o dizajneru koji je od tumora na mozgu preminuo 2008. godine.