U seriji “Ružna Betty” pojavljuje se i lik modnog kreatora u usponu koji glumi da je gej ne bi li brže došao na vrh modne scene . Kada otkriju da zapravo voli žene, izbije veliki skandal i sveukupno zgražanje. Sapunice, humoristične serije i talk showovi, ali i hollywoodski srednjostrujaški filmovi, imaju sve više gej likova.
Takva izloženost gej zajednice u medijima, piše Gert Hekma u knjizi “Povijest gej i lezbijskog života i kulture”, ima dvostruke posljedice: i pozitivne, što je vidljivost, i opasne: “Jaz koji postoji između medijske izloženosti i svakodnevnih života tih ljudi nije premošten. Na nekim je mjestima istaknutost vijesti vezanih uz pitanje homoseksualnosti u zapadnim medijima dovelo do tvrdnji da je homoseksualnost uvezena sa Zapada te da se protiv nje treba boriti ili je iskorijeniti”.
Od Antike do danas
Situacija se, naime, promijenila: “ nekad je Zapad izvor homoseksualnosti nalazio u Africi i Aziji, danas je obrnuto ”.
Gert Hekma potpisuje posljednje poglavlje u knjizi “Povijest gej i lezbijskog života i kulture”, ono posvećeno novom dobu. Knjiga je zapravo sveobuhvatno istraživanje povijesti homoseksualnosti, kroz umjetnost, književnost i dokumentarne zapise, koju zajednički potpisuje skupina od 14 znanstvenika, sociologa, seksologa i rodnih teoretičara, predvođena Australcem Robertom Aldrichom.
Na hrvatskom i u Srbiji
Bogato ilustriranu knjigu u Engleskoj je izdao Thames&Hudson, a i u nas uskoro izlazi. Riječ je o jednom od prvih zajedničkih hrvatsko-srpskih izdavačkih pothvata, zajedno je objavljuju hrvatski Sandorf i srpski Red Box.
Dogovoreno je da prijevod bude na hrvatskom. Bit će prvo promovirana na Beogradskom sajmu knjiga, a zatim na Interliberu. Urednica knjige je Ana Grbac, a stručni redaktor Franko Dota, predsjednik Zagreb Pridea i prvi hrvatski gej povjesničar. Knjiga se trenutačno štampa u Kini, jer je izdavač tako uvjetovao i jer je tako jeftinije. U Hrvatsku je DHL-om stiglo samo nekoliko primjeraka.
Naša se zemlja u knjizi spominje samo jednom, također u posljednjem poglavlju, i to u ovom kontekstu: “Povorke koje su se počele održavati u New Yorku 1970., proširile su se SAD-om, Europom i Australijom, te u različite zemlje koje ne pripadaju zapadnom krugu. Prosvjedi u Beogradu 2001. i u Zagrebu 2002., prvi u tim zemljama, te povorke u Krakowu i Poznanu 2004. potaknule su nasilne napade huligana i desničarskih nacionalista (čak su se i na amsterdamskom Gay Prideu 2004. provokatori zabavljali bacajući slavljenike u kanale).” Splitskog slučaja, srećom, još nije bilo dok se knjiga pripremala.