ONE NAVIJAJU STRASTVENIJE

KAKO SU ŽENE ZAVOLJELE NOGOMET Jurica Pavičić: U 40 godina navijanja prvi put sam se na Poljudu osjećao kao u deliriju emocija na koncertu Beatlesa

Prvi sam put u životu samostalno, bez oca, otišao na utakmicu u jesen 1978. Imao sam trinaest godina, išao u 7. Razred OŠ Ruđer Bošković, a jedne srijede tijekom popodnevne smjene pobjegao sam iz škole da bih gledao utakmicu Hajduka i mađarskog kluba koji se - pamtim - zvao Diosgyor.
 CROPIX
Prvi sam put u životu samostalno, bez oca, otišao na utakmicu u jesen 1978. Imao sam trinaest godina, išao u 7. Razred OŠ Ruđer Bošković, a jedne srijede tijekom popodnevne smjene pobjegao sam iz škole da bih gledao utakmicu Hajduka i mađarskog kluba koji se - pamtim - zvao Diosgyor.

Utakmice sam počeo gledati na “starom placu” kod Plinare, nastavio gledati na Poljudu, a na Poljud redovno odlazim i sada. Spadam u onih 11.000 gledatelja koje Hajduk prosječno ima na ligaškoj utakmici, što ga čini uvjerljivo najgledanijim klubom hrvatske lige.

Utakmice sam gledao- ukratko- i star i mlad, na malom i velikom sradionu, pamtio sam i prekrcane tribine i predkola hrvatskog kupa po kiši s 2000 gledatelja. Gledao sam u Splitu i velike i grozne momčadi, gledao Platinija, Rumeniggea, Keagana, Rooneya, ali i Kamen Ingrad, Pazinku i Zimbru iz Kišinjeva.

Svašta se promijenilo u mojih 40 godina gledateljskog nogometnog staža. Promijenile su se države, formati natjecanja, promijenila su se pravila, broj izmjena, promijenila se- dakako- i kvaliteta i relevantnost kluba za ko...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. prosinac 2025 14:46