Kao bomba je među ljubiteljima životinja ovih dana odjeknula vijest kako se nakon više od 25 godina prestaje emitirati emisija “Kućni ljubimci”, koja je kultni status stekla ne samo tim hvalevrijednim kontinuitetom, već i neporecivim argumentima poput visoke gledanosti. I tako od djetinjstva mnogima od nas, jer činjenica je da su uz uradak njezina autora i voditelja Antuna Ponoša (51) odrastale i stasale generacije osvještenijih ljudi.
- Odluku uredništva HRT-a mogu samo prihvatiti, zahvaliti se i početi razmišljati što poslije. Naravno da sam već u pregovorima za dalje, ali prema ugovoru, moram prije još ispoštovati termin emitiranja posljednje emisije koja će se prikazati na sam Božić ujutro, na drugom programu HTV-a. Tom prilikom zahvalit ću se svima koji su bili uz mene 25 godina i pomagali kućnim ljubimcima, čestitati im blagdane i utješiti ih da će nas i dalje biti, ali na drugoj televiziji - najavljuje evidentno emocionalizirani Ponoš. Ne zna, kaže, za sličan slučaj “one man showa” u Hrvatskoj, a sve je startalo prije pola njegova života.
Rakun koji pere grožđe
- Kao apsolvent veterine u Zagrebu, shvatio sam kako je krajnje vrijeme da se učini nešto za toliko nezbrinutih životinja po ulicama ili ostavljenih na Veterinarskom fakultetu, jer se za njih više nisu mogli brinuti. Tako je 20. siječnja 1990. emitirana prva emisija u programu lokalne Z3 televizije koja je pokrivala Zagreb i okolicu. Nakon nešto više od godine dana cijela ekipa prešla je na HRT. Cijeli projekt je moj, od ideje do realizacije. Inače sam iz Nuštra, slavonskoga gradića gdje je mnogo ljubitelja životinja pa je nemoguće vidjeti da neprihvaćene lutaju ulicama. Na Z3 sam jedne subote stigao snimiti oglas za prodaju motora, dopala mi se atmosfera i pitao sam za sastanak s glavnim urednikom, koji je tada bio legendarni Velimir Đuretić. Gledao me pomalo čudno kad sam mu razložio ideju, rekli su mi da moram pronaći sponzore koje sam i našao. Odobren mi je prvi termin, od 18 do 19 sati te subote, 20. siječnja 1990. - prisjeća se. Reakcije su bile bombastične.
Ispred kamera su mu prošli najrazličitiji ljubimci, od ježeva i jazavaca do rakuna. Spasio je život lavu Leu koji je u jednu obitelj u zagrebačkoj Dubravi doputovao iz Njemačke. Kad je iz umiljatog mačića odrastao u opasnog kralja životinja, kao rješenje su iznašli da ga se uspava i preparira. Ponoš mu je našao smještaj u zagrebačkom Zoološkom vrtu i na kraju je uginuo prirodnom smrću.
- Drago mi je danas na našoj Facebook stranici vidjeti takva sjećanja i pročitati da ljudi žale zbog ukidanja emisije koja je odgojila njih, njihovu djecu, unuke, čitave generacije. Zato se sada digla prava revolucija jer ljudi su stekli naviku buditi se subotom ujutro, pripremiti kavu i doručak pa ih konzumirati gledajući “Kućne ljubimce”. Trudio sam se uljepšati im to njihovo subotnje jutro i ujedno tražio pomoć pri udomljavanju. Uspijevalo je jer iza nas je više od 100.000 zbrinutih životinja, a uz to mnogo savjeta i preporuka, u emisiji se dosad moglo saznati baš sve potrebno, u kratkoj i brzoj formi. Gledanost nam je uvijek bila izvrsna, stalno među najgledanije tri emisije kada je HTV bila jedina televizija - podsjeća, ukazujući na činjenicu da je njegov stil vođenja stalno bio afirmativan.
- Uvijek sam se trudio širiti pozitivu. Dandanas izbjegavam negativne primjere ophođenja prema životinjama. Tkogod me pratio, zna da je uvijek sve bilo umjereno. Moj stil bio je kroz prave primjere pokazati kako se ponašati prema životinjama. Svaka moja emisija zato je završavala porukama poput “Volite živa bića i pomažite im”, ne uzalud. Životinje osjećam i poznajem, kao da im čitam misli. Sve što mi uzvrate, ničime se ne može zamijeniti.
U retrospektivi, preko 25 godina emisije “Kućni ljubimci” mnogo je slika koje će mu zauvijek ostati urezane u uspomenama i pravih zvijezda među životinjama.
- U kućnim posjetama doživljavao sam svakojake susrete. Recimo, rakun, sasvim neuobičajen kućni ljubimac, iznenadio me prizorom pranja grožđa u posudici vode prije negoli bi ga pojeo. Bilo je to očaravajuće, kao i papigica-tigrica Miki, koja je mogla učiti riječi kao malo dijete, u vrlo kratkom roku svladavši repertoar koji sam snimao satima. Za kućne ljubimce snimio sam njenu najavu “Halo, halo, gledajte pese, mačke i ptičice”, što je fenomenalno. Ultimativna zvijezda prvih godina bio nam je spomenuti lav Leo, pume, i druge divlje životinje koje su iz ZOO-a, gdje ne bi preživjele, završile kod privatnih vlasnika, pa bismo pratili njihov daljnji rast i razvoj. Pa mačka Đurđa, obična domaća, koja je s gazdom, jednim dragim čovjekom, proputovala svijet po izložbama. U studiju bi se ponašala k’o doma, ušavši opušteno, legla bi i nastavila spavati kad bismo pogasili svijetla reflektora, pa je postala ljubimica ekipe.
Uvijek dva ugovora
Sa završnom, 1326. emisijom, imat ćemo preko 100 udomljenih životinja po jednoj jer ljudi su nenajavljeno znali banuti s čitavim leglom štenaca ili mačića - kaže, dodajući kako nije tužan zbog situacije. Dapače, veli, pripremio je već novi, osvježeni projekt u kojemu će, uz udomljavanje, biti naglasak na zabavi i edukaciji.
- Novome konceptu, uz brigu o kućnim ljubimcima smo, s obzirom na bogato iskustvo, dodali malo drukčiji pristup, gdje kroz zabavu i edukaciju nastojimo biti još zanimljiviji gledateljima. Poanta je da je rad s kućnim ljubimcima nešto što se ni sa čime ne može usporediti jer ta je ljubav bezgranična. Tu se mnogo može pokazati i biti sretan. Nadam se nastavku emisije i daljnjem pomaganju kućnim ljubimcima. Enormne su brojke ljubitelja životinja, razvidno je to ako samo bacite pogled na našu Facebook stranicu. Inspirativno mi je to do te mjere da volim reći kako s navršenom 51 imam zapravo 18 i 33 godine iskustva.
Ima i onih koji mu zamjeraju što ima tvrtku preko koje producira emisiju.
- Volio bih da za sva vremena to raščistimo. Ljudi me povezuju s HRT-om, misleći da sam njihov zaposlenik, što nikada nisam bio. Možemo reći da sam freelancer, odnosno koproducent. Kako bih uopće mogao surađivati s HTV-om, morao sam osnovati tvrtku s kojom sam radio koprodukciju, kao kad se radi film, i donijeti novac od marketinga HTV-u, što gledatelji ne znaju. Za to sam uvijek imao dva ugovora, marketinški i producentski. Dakle, preko moje tvrtke nalazio sam sponzore koji su uplaćivali novac za reklame, što bih proslijedio HTV-u i uredno platio porez. Godinama pokušavam objasniti da ništa ne radim mimo dogovora - tvrdi, nadalje se osvrnuvši na obrazloženje ukidanja emisije.
- Meni je rečeno kako je to odluka urednika. Vaše novine vjerojatno će dobiti odgovor da sredstva za proizvodnju emisije ne postoje, što nije istina jer ja “Kućne ljubimce” mogu raditi bez budžeta, uz sponzore, koje sam uspijevao naći svih ovih godina. Tako ću činiti i dalje. Žao mi je što neki gledatelji ne razumiju TV proizvodnju i ne shvaćaju da su sponzori sastavni dio medija, pa ih reklama usred programa živcira, a bez nje ne bi bilo njihova omiljenog programa. Većina nas nije na državnom proračunu pa jedino tako možemo funkcionirati u današnjem svijetu. Biti samostalan i stvarati i program i sredstva za njegovu proizvodnju nije jednostavno. Otkrit ću vam: desetak godina jedva da sam spavao, a 2003. sam skoro umro jer sam koristio jedan američki preparat da bih noćima ostao budan. Noću sam, naime, montirao danju snimljene sadržaje, trudeći se da terenske snimke budu što atraktivnije. Jedva su mi spasili život u jednoj njemačkoj klinici. Više od 450 puta završio sam na hitnoj zbog iscrpljenosti pa sam razmišljao o tome da na odjavnu rolu uz ostale realizatore stavim i Hitnu službu Zagreb, gdje su me toliko puta spašavali da me već svi poznaju. Moj fanatizam doveo me i do nesanice prošle noći, jer sam se trudio svima odgovoriti na sve poruke. Radit ću do zadnjeg trena; dokle god sam živ i budem mogao hodati, bit ću na usluzi životinjama. Dajem se do zadnje kapi krvi i svi ljubitelji životinja mogu računati na mene - odlučan je u svojim namjerama. Kad 25. prosinca u 9.55 na HTV-ovu drugom programu odveze zadnje “Kućne ljubimce”, reći će što slijedi, a to će biti mnogo, obećava.
Dr. Doolitle u Saboru
- Čak ni nakon jučerašnje podnevne šetnje kućnih ljubimaca i njihovih vlasnika oko zgrade HTV-a ne očekujem promjenu odluke o ukidanju emisije jer već sam sve pokušao, digao na noge cijelu Hrvatsku, do vrha. Nema koga nisam zvao, samo znam da se ništa nije promijenilo. Zbog moje obitelji, supruge Snežane, 21-godišnjih blizanki Tene i Lorene, 17-godišnjeg sina Leona i naših pekinezera Lobe i Gipsa izgurat ću ovu priču do kraja jer oni vjeruju u mene. Pokušavam ih poštedjeti života koji živim i sačuvati im privatnost. Svih ovih 25 godina nisam bio na godišnjem odmoru, nego bih dovezao njih na more, a ja se uhvatio montaže, pa autobusima slao gotove emisije u Zagreb. Nikada neću odustati, ako treba otisnut ću se i u političke vode jer politika nam je postala sastavni dio života i kroji nam sudbine. Pa ako sam četvrt stoljeća uspijevao pomoći životinjama, s ovim iskustvom, znanjem i voljom, energijom i entuzijazmom, mislim da bih možda mogao pomoći i ljudima, njihovim vlasnicima koji mi vjeruju.