Jedina udruga za obuku pasa koja nudi usluge njihova psihoprofiliranja, trenira ih da u svakoj situaciji pronađu igračku s mirisom poznatu kao “kong” i obučava za buduće zaštitarske pse je Alfa Canis, u sklopu koje radi škola Aykon Line K9 Team. Uz sve to, neki psi iz te škole uskoro će postati terapijski i bit će domaćini djeci s posebnim potrebama koja će dolaziti na poligon škole koja radi na zagrebačkoj Savskoj Opatovini. Aykon Line su osnovali bivši policajci Oliver Sviben, Robert Bučko, Damir Car i Dario Žepina. Oni sa psima rade na drukčiji način, kažu nam otvoreno dok obilazimo njihov poligon za vježbanje.
Puno rade na tome da se psima razvije prirodni nagon, a pristaše su shvaćanja da su psi potekli od vukova i da su se u prirodi morali osloniti na sposobnost lova i borbe da bi preživjeli. Zato koriste tehnike koje vlasnicima omogućuju da njeguju upravo prirodne nagone, a to znači i da će se njihovi ljubimci osjećati ugodno. Druge škole rade prema metodama koje su stare i do 40 godina, dok oni svoje postupke temelje na trenutačnim trendovima u svijetu odgoja pasa. Poslastice kao motivaciju koriste rijetko. Kažu da ima pasa koji na to ne reagiraju previše, a s druge strane ako je pas sit, neće reagirati na hranu. Osim toga, ističu uglas, nikad se nijedna nasilna metoda ne primjenjuje u radu sa psima. Nema davilica, fizičkog kažnjavanja. Ako neki vlasnik pokuša udariti psa dok radi s njim, odmah ga udalje s terena. U razgovoru mu pokušaju objasniti da to nije ispravan način rada sa psima, ali ako ni tada loš način rada ne prestane, pokažu mu vrata.
Problemi u ponašanju
Psihoprofiliranje pasa upravo u tome može pomoći, kaže Oliver Sviben. Ono pokazuje što pas voli, u čemu uživa, a što mu predstavlja problem. Iz tog se testa jasno vidi koji su problemi u ponašanju i vlasniku se pomaže da ih ispravi. Na ovaj se način može vidjeti koje je strahove pas dobio rođenjem, a koje je stekao tijekom života, pa instruktori mogu lako ustanoviti kako mogu nagone životinje usmjeriti da se stvori dobar odnos s vlasnikom.
- Psihoprofiliranje traje i po 2,5 sata. Riječ je o testovima u kojima pas mora razmišljati i samostalno rješavati probleme. Većina pasa ne dođe do kraja jer se umore, a nekima ne treba toliko dugo jer odmah uočimo njihove talente. Taj test je velika novost u našoj zemlji, a kolega koji to radi u Švedskoj je završio tečaj za psećeg psihoprofilera. Postupak je jednostavan: vlasnik dolazi sa psom na poligon i zajedno prolazi kroz svakodnevne situacije u kojima se našao s ljubimcem - kažu osnivači škole i dodaju da će uskoro upravo oni organizirati prvi seminar u našoj zemlji koji će se baviti psihološkim profiliranjem pasa koje će voditi jedan od najpoznatijih švedskih stručnjaka u tom području.
Tijekom psihološkog testiranja vlasnik se igra sa psom, pa ga pušta da čeka... Već se tu može vidjeti koje talente ima pas, a koje mane. No, one se daju popraviti - instruktori kažu da pas kojeg se dobro usmjeri neće imati nikakvih problema u ponašanju. No, problem je što mnogi vlasnici ne znaju raditi sa psima: gledaju na njih kao na kućne ljubimce koji moraju biti uz nas kad mi to poželimo, a kasnije da nam ne smetaju previše. Psi ne odgovaraju tim očekivanjima pa nastupa razočaranje i mnogi se (neodgovorni) vlasnici rješavaju svojih pasa.
Mi poučavamo ljude
- Vlasnici nisu svjesni odgovornosti koju preuzimaju kad uzmu psa i ne posvete se svojim ljubimcima. Zato mi često govorimo da ne učimo samo pse, jer je to zapravo najlakše, nego njihove vlasnike. Podučavamo ih kako se ponašati, kako dati naredbu, kako postupiti ako se pas ogluši na nju... Problem je što često dajemo psu proturječne naredbe: svojim glasom, položajem tijela, a onda smo ljuti jer nas ne slušaju - ističe Dario Žepina i ponavlja ono što se često savjetuje: kad uzimate psa, posebno ako pri kupnji doznate koje su osobine pasmine, ne birajte ga zato što je lijep. Psa treba odabrati tako da se lako uklopi u životni stil vlasnika. Primjerice, štene Jack Russell terijera najgori je izbor za stariju osobu koja ima problema s kretanjem jer je to pas koji je vrlo živahan i treba mu neprestano kretanje, što takav vlasnik ne može ispuniti.
Objašnjava da u svijetu kinologije postoje dvije vrste dresure: sportska i policijska. Svi misle da se u policiji pri obuci psi kažnjavaju, dodaje, ali to nije točno. Razlika je samo u tome da se od policijskih pasa traži nešto posve drugo nego što se traži od kućnih ljubimaca.
Sljedeće godine će se mijenjati Zakon o privatnoj zaštiti, kažu osnivači škole, pa će i u našoj zemlji biti moguće da zaštitari uza se imaju obučenog psa. U zapadnim zemljama uobičajeno je da mnogi koji imaju radne pse svoje životinje nauče raditi, obuče ga za, primjerice, zaštitarski posao, i onda životinju uz veliku naknadu ponude za rad. Prijelaz je jednostavan: pas će u roku od nekoliko sati shvatiti koga treba slušati i novoj će osobi u svojem životu biti jednako poslušan kao i vlasniku. Za to je potrebno, naravno, raditi, no nije riječ o dugotrajnom procesu. Prijenos se obavi u samo nekoliko sati.
- Ti psi su naučeni za napad i obranu. Kad psu kažem ‘Čuvaj’, on u prostor oko osobe koju čuva, ili u objekt, ne pušta nikoga. Situacija se mijenja tek kad mu dam naredbu koja to poništava. Ljudi često ne razumiju da postoji velika razlika između pasa koje imaju vojska i policija te zaštitarskih pasa. Potonji su oni koji i štite i napadaju kad treba, a kasnije su krevetari, psi koji se maze i igraju s djecom - kaže Robert Bučko.
Osim svega toga, članovi Aykon tima nude i školu za pse. Upravo su upisali drugu generaciju polaznika koji k njima redovito dolaze sa psima. Nude osnovnu pseću školu koja traje deset sati i u tom vremenu pas i vlasnik sami dolaze na sat s instruktorom. Prolaze se osnovne vježbe, a imaju i završni ispit. Ako ga pas ne položi, dalje se s vlasnikom radi besplatno i to onoliko dugo koliko mu treba da svlada sve vježbe i položi ispit. Osim toga, nude i naprednu i specijalističku školu, a posebno se raduju satovima koje drže grupama za detekciju konga. Ta disciplina u našoj zemlji još nije priznata, ali u svijetu jest.
Ljudske predrasude
- Psa se uči razmišljati. Puno je ljudi vrlo sumnjičavo krenulo na trening i od svojih pasa nisu očekivali da će se iskazati. Postoje i brojne predrasude - recimo, imam buldoga koji je radni pas. Do toga je došlo sasvim slučajno, jer je ona jako dobro reagirala na neke vježbe koje sam radio s njom. To nitko nije očekivao, jer su svi mislili da to nije pasmina koja je ‘radna’ i zato neke stvari ne može, što dovoljno govori o predrasudama - kaže Dario Žepina i dodaje da je svaki pas u nečemu dobar, samo vlasnik mora otkriti što je to i mora raditi sa svojim ljubimcem.
Najzabavnije je kad prostru svoj veliki, 20 metara dugačak tepih koji nazivaju “poligon iskušenja”. Pas stane na jedan kraj, vlasnik na drugi. Na putu koji pas mora proći su najfinije poslastice i najšarenije igračke, a cilj je da ništa od toga i ne pogleda, nego da dojuri do vlasnika koji će ga nagraditi. No, koliko pasa to doista uspije učiniti?
- Na kraju vježbe svi uspiju, samo treba raditi s njima. Imamo psa koji jako, jako voli hranu i ne može si pomoći. Ta kujica zato nikad ne trči tepihom, jer shvaća da se ne može oduprijeti napasti, nego ga zaobiđe. Smijemo se svaki put kad to vidimo: onda protrči sa strane i zaobilazno dođe do vlasnika. To je zapravo izvrstan primjer koji pokazuje psa koji razmišlja kako riješiti neki problem. Nije taj pas najpametniji na svijetu, da se razumijemo, on je samo vrhunski socijaliziran i njegov vlasnik radi s njim - objašnjava Oliver Sviben.
Škola je dio udruge Alfa Canis koja surađuje sa španjolskom sestrinskom tvrtkom Black wolf. Riječ je o tvrtki koja diljem svijeta ima više timova, a najviše radi u Meksiku i Južnoj Americi. To su zaštitarski psi, koji često rade za državu. Naša se udruga povezala sa Španjolcima zato što je vlasnica te tvrtke s naših prostora, pa je željela proširiti posao na područje bivše Jugoslavije.