UDOVICA IZUMITELJA APAURINA

Lada Szabo Kajfež: Franjo je bio moja istinska ljubav, ali neću godinama tugovati za njim

Sretna i zadovoljna 51-godišnja Lada Szabo Kajfež otvoreno govori o planovima za budućnost, novom braku, uspome- nama na umrlog supruga, dvorcu Miljana...
 Boris Kovačev/CROPIX

‘Nisam htjela stajati godinama u MUP-u. Ja sam još u ranoj mladosti odlučila da svoje djevojačko prezime nikad neću mijenjati iz ljubavi prema svojem ocu. U Španjolskoj i Italiji žene uopće ne moraju mijenjati osobnu iskaznicu nakon udaje jer se kod njih muževo prezime ne dodaje i one tada ispred imena dobiju titulu signora. Tako visok način razmišljanja možda bi trebao biti i kod nas pravilo. Danas imam Alanu i Francescu, kojima je bilo 11 i 13 godina kad su izgubile svog tatu, pa mislim da je korektno prema njima da prezime Kajfež ostane’, kaže udovica izumitelja apaurina Franje Kajfeža, Lada Szabo Kajfež, koja se u rujnu udala po treći put, za dvije godine mlađeg Milana Krekovića, trgovca nekretninama iz Opatije.

Ovih dana profesorica engleskog i povijesti umjetnosti uspjela je realizirati i prodaju dvorca Miljana, u kojem je 1988. godine upoznala svojeg drugog supruga Franju Kajfeža, farmakologa, ministra industrije i energetike, krapinsko-zagorskog župana, savjetnika predsjednika Franje Tuđmana, i to za 17,5 milijuna kuna, pa kad sam joj nedavno predložila da se nađemo, jedna od prvih stvari koju sam ju upitala bila je na što kani potrošiti tako veliki novac.

‘Moj muž i ja ćemo se sigurno dogovoriti, no još mi je rano reći, dok se naše stvari malo ne poredaju. Smatram da treba u nešto investirati. U Rijeci sam upravo odvozila Kostrena triatlon, a od Franjine smrti članica sam Zagorske lige u borbi protiv raka. Kad me pozovu na neku akciju (prošle godine to je bio Božićni bazar) radim na donacijama, ali tada i iz svojeg džepa dajem novac.'

Dobrodržeća 51-godišnjakinja mađarsko-slovenskih korijena kaže mi da joj nakon svega nije žao, iako je srednjovjekovno zdanje koje se prostire na 2460 četvornih metara i ima 8 luksuznih, 3 rustikalna salona te tri taverne, na koncu prodano Dragutinu Kamenskom za manji iznos od onog (6 mil. eura) kojeg je njezina obitelj za njega tražila prije 5 godina.

‘Kada netko kaže da je kupac,ne možeš reći ne, iako se ništa nije dogodilo preko noći. To je veliki objekt i bilo je potrebno sve zakonski uskladiti. Treba proći vremena, prvo je bilo: Jao, taj namještaj, vaze, ovo smo tapecirali, ovo uramljivali… Čovjek se veže za stvari. Ja sam u dvorac došla kad je već sve bilo uređeno, ali sam preuredila dva rustikalna salona u kojima su prije bili laboratoriji i tamo je sad british panelling,sve u drvetu i još sam napravila postavu slika. Franjo je znao reći: Lado, ja držim čekić i čavao, a ti reci gdje. Ja neću, šutim, da ne buš šizila…’, kaže o dugo planiranoj, ali i ekspresno odrađenoj prodaji dvorca Ratkajevih, u kojem je snimana i istoimena domaća sapunica, Lada Szabo Kajfež.

Kraj jednog životnog poglavlja koincidirao je s još nečim - za nju i novog supruga trećim brakom. Kako se za njega odlučila,pitam je, i ima li to veze s činjenicom da joj se u životu često događalo da je preko noći morala kompletno promijeniti okolinu i početi iznova, jer je kao kćer sanitarnog tehničara iz Škole narodnog zadravlja dr. Andrija Štampar, koji je radio za Svjetsku zdravstvenu organizaciju, punih 18 godina provela u Somaliji, Siriji, Libiji, Indoneziji i Bangladešu?

‘Ja sam tip za dobar brak, a ako je rastava, onda sam za sretnu rastavu. Smatram da se u određenim godinama čovjek osjeća nelagodno u društvu kad kaže ‘ovo je moj partner/dečko/ fiancee’. Po meni to nije korektno ni prema partneru. U braku mora biti tolerancije, ali ne i maltretiranja. Ne podržavam stav da su ljudi u braku zbog djece, imovine ili familije. Ma zaboravi… Milan je izuzetno korektan.Oboje smo istovremeno zaključili da smo spremni ući u brak. On je pravi gentleman,odrastao je u Švicarskoj, precizan, točan, korektan, nenasilan…Izašli smo na kavu, pa na ručak, zatim mi je poslao CD-e,knjigu o gastronomiji i rekao da dolazi u Zagreb', kaže mi dok ispijamo macchiato u neposrednoj blizini zagrebačkog stana u kojem žive njezine i Franjine kćeri (jedna je studentica kiparstva,a druga učenica Upravno-birotehničke škole) bivša, peta po redu, supruga Franje Kajfeža.

Zajedno su proveli 16, a u braku 13 godina, a na dan kada ga je upoznala, ona je očekivala je da će ugledati ‘stričeka u trećoj dobi’. Da li se danas sjeti pokojnog supruga Franje Kajfeža, pitam je?

‘Kad mi ljudi kažu: I ti si udovica…! Ja kažem da, ja se više puta sjetim pokojnog supruga nego što bi vi mislili. Zar trebam u crnom hodati i biti naporna, sa svojim kćerima, i jadikovati: ja sam sva jadna! A moje račune i moju djecu ćete vi plaćati i odgajati? I onda svi zašute. Naš život i vrijeme na ovoj planeti ide, i to naprijed, a ne backwards… Iako je sve tužno završilo - godinu dana prije no što je preminuo, liječnici su Franji dijagnosticirali rak kostiju - Franjo je bio moja istinska ljubav,ali neću godinama tugovati za njim’, govori Lada Szabo Kajfež.

Je li razlika od 21 godine koliko ih je dijelilo bila puno? ‘Možda jest kada je obolio od karcinoma, ali u početku definitivno ne…’, dodaje udovica tvorca 88 patenata, koja je svojeg budućeg supruga upoznala - preko roditelja: ‘Moja mama, koja je iz plemićke obitelji Dolanski, rođena je u kuriji Dolanskih kraj Varaždina’, pojašnjava te dodaje: ’Jedan dan čita ona stari Vikend i veli: Tu je nekakav gospodin doktor Franjo Kajfež restaurirao dvorac Miljanu i to izgleda fantastično. Pogledala sam i zaključim da nije loše. Još mi je mama rekla da je to četverokrilni dvorac kao dvorac Dolanski. Ubrzo potom nazvala me je moja vjenčana kuma iz prvog braka, koja mi je rekla da bi trebala za tri dana ići u nekakav dvorac, ali da je spriječena i da ja odem i dam joj izvještaj kako je bilo. Kad sam je pitala koji dvorac, ona mi je rekla Miljana….

'Tad sam radila u INA-i i otišla sam s grupom, bilo nas je pet-šest. To je bilo 1988. u 5. mjesecu. Stvarno ne moraš vjerovati u ništa… Sudbina.’ Velika teška vrata umjesto domara, ili možda domaćice otvorio je gospodin obučen u trenirku:’Ostala sam ‘paf’. Evo ti doktora Kajfeža na vratima, ležerno obučena u bijeloj trenirci i tenisicama i izgleda savršeno. Krasno nas je primio, odgovorio na sva pitanja i rekao ako šta trebamo da ga zovemo. Na kraju kad smo odlazili rekla sam: ja bih vas zamolila ako mogu doći sa svojim roditeljima, možda na pola sata vidjeti dvorac, moja mama je iz jednog takvog dvorca, i on mi je ostavio broj. Nazvala sam za jedno dva tjedna, predstavila se kao Lada Szabo i rekla: ‘Doktore, dobar dan’. Znate što mi je on na to rekao? ‘Ma kakav doktor,ja sam ti Franjo…!’

U dvorcu je 1990. osnovan i Miljanski laboratorij, 1991. na svijet je stigla kći Alana, a 1993. i kći Francesca. Tri godine prije smrti farmaciju Milabo d.o.o. Franjo Kajfež prepisao je na svoju suprugu, koja je danas isključivi vlasnik tvrtke koja solidno radi i posluje s kompanijama ranga Belupo.

‘Kad smo se upoznali, znao je planuti. Nisam burno reagirala jer imam dobre antenice i onda sam mu jedanput rekla: Čuj,znaš što, moraš se dogovoriti s onim tko je na istom nivou kao ti, a ja plavušica odoh van. On mi je na to rekao: ‘Ma nemoj, da se ja svadim sam sa sobom?!’

‘Plavušica’ koja za sebe zna reći da je u modi kao Strauss - tj. uvijek u modi, ma što o tome mislili stilisti - na naš je interview stigla u svojoj preferiranoj kombinaciji za dan, a po kojoj je poznata de facto 30 godina: lijepi topić,visoke pete ‘za plac i za koktel’, dramatična šminka, popeglana kosa…

‘Ukratko,klasika,ali ne da izgledaš kao teta’, za sebe kaže obožavateljica Elisabeth Taylor i Goldie Hawn. ‘Za Elisabeth Taylor su govorili da je stara baba koja nikada nije mijenjala šminku. Je, ali treba izgledati kao ona. Sjećam se da sam Goldie Hawn gledala 1968. kao curica u ‘Laugh in’, u kojem je glumila plavu glupačicu, i već tad je imala istu frizuru kao danas, a ona je 1946. godište, i nijedan stilist je se ne usudi kritizirati. Meni je unthinkable izletiti van bez šminke, kao one cure koje odu na Trg ravno iz kreveta,i, kao, njeguju natural look. Moj je pokojni suprug znao savršeno obući ženu. Ne mora biti ništa skupo, ali kosa mora biti lijepo uređena, njegovana, znao je reći.’

Strast za slikanjem:

Izložila 15 ulja na platnu

Iako je oduvijek htjela upisati Likovnu akademiju, tu ambiciju Lada Szabo Kajfež nije nikada realizirala. Pa ipak, prošli tjedan održana je njena izložba 15 ulja na platnu i jedne grafike od tuša u riječkoj Filodrammatici. Zato kaže kako je sad opet u svojem ‘starom elementu’. - Tata mi je rekao: ‘Di ću te upisati, moraš imati pripreme,a uz to sam slabo govorila hrvatski. No nakon 12 godina likovnog odgoja, 1996. upisala sam školu na Rokovom perivoju gdje sam kod prof.Nele Gruden i prof. Pika Stančića pohađala nastavu tri godine. Slikanje je moja vječna ljubav, i njime ću se baviti bez obzira što tko misli o mojim slikama. Sad ću početi slikati naš Jadran,Kvarner,i slike će se zvati ‘Morske dubine i sirene’ - ističe Lada Szabo Kajfež.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. ožujak 2024 21:50