MIRJANA KRIZMANIĆ

NAJČITANIJA DOMAĆA PSIHOLOGINJA 'U škole treba vratiti građanski odgoj da djeca ne misle da je homoseksualnost bolest koja se liječi'

Autorica nekoliko bestselera iz psihologije tvrdi da mnogi ne znaju razliku između tolerancije i prihvaćanja
 Berislava Picek / CROPIX

Odlučila se pisati o snošljivosti, govori Mirjana Krizmanić netom što joj je VBZ objavio novu knjigu jednostavna naslova “O toleranciji”, zato jer je tolerancije u nas i oko nas - malo. “Tolerancija znači podnošenje, pa je hrvatska riječ za toleranciju snošljivost ili trpeljivost, a prihvaćanje je viši stupanj odnosa s drugim ljudima i idejama nego tolerancija.

Tolerancija znači podnošenje ljudi ili ideja koje ne trpimo, ljudi koji su nam antipatični, možda imamo i predrasude prema njima, svakako s njima ne želimo imati posla, ali ih toleriramo.

Ne volim te, pa što?

To znači - dajemo im, priznajemo sva ljudska prava i nećemo ih nikada diskriminirati, čak ćemo se boriti, ako treba, da ih se ne diskriminira, ali imamo i dalje pravo reći da ih ne volimo ili da nam se ne sviđaju. To je tolerancija, to je podnošenje onog što me smeta.

Mene mogu smetati tuđe ideje, tuđi stavovi, tuđi svjetonazor, ali ih moram tolerirati, jer svatko ima pravo imati drugačiji stav i drugačije mišljenje negoli je moje.” Ne samo da tolerancije nije dovoljno, mnogi je ni u teoriji ne raspoznaju, miješaju toleranciju s prihvaćanjem. “To je bio jedan od razloga da napišem ovu knjigu, da ljudi nauče da tolerancija nije prihvaćanje, da to nije naklonost. Mi psiholozi smo tijekom Domovinskog rata radili na toleranciji, a ne na prihvaćanju. Ne možete ljude tjerati na oprost, na pomirenje, ali možete raditi na toleranciji.

Opasne političke opcije

Znači: puštam te da dišeš isti zrak, da živiš na istom prostoru, da imaš sva prava kao i ja, ali dalje od toga ne moram ići.”

I makar nam u javnom prostoru i govoru, često je vidjeti, tolerancije fali, dešava se da tolerancije za netolerantne, patološke ideje i opasne političke opcije ima i previše. Pa tako dok Glavaš u Osijeku okuplja crnokošuljaše, vlasti, mediji i građani više-manje to šutljivo podnose. “To nije tolerancija, to je strah. Ljudi se boje govoriti. No, zabrinjavajuće je da to vlast tolerira. I tako jedni šute jer se boje, drugi šute da ne izgube predizborne bodove kod ovih koji su pretežno desno orijentirani...

Izokrenute vrijednosti

Urušen je tradicionalni sustav vrijednosti, izokrenut. Nekad se cijenio rad i poštenje, bila je sramota biti uhvaćen u laži ili krađi; danas nije sramota biti u Remetincu pa izaći van i sjesti u Sabor. Tolerira se ono što se ne bi smjelo, čak ne bih rekla da se tolerira, nego se podržava, a to je više od toleriranja.

Pogledajte Lovrić Merzel, pa gradonačelnika Dubrovnika ili Josipu Rimac - nema osjećaja srama nitko tko je osumnjičen za kriminal, dapače oni slove kao društvena elita, gotovo da se to doživljava kao priča uspješnih ljudi koji znaju kako treba. Puno toga se tolerira šutnjom.” Uči li škola, u kojoj tek majušna manjina ne ide na vjeronauk, a za građanski odgoj nikako da se nađe mjesta u kurikulumu - toleranciji?

“Bilo je previđeno da se toleranciji podučava u građanskom odgoju. No, građanski odgoj i dalje se radi probno svega u nekoliko škola, jer, ponajviše zahvaljujući udruzi U ime obitelji i njihovim satelitima, nije prošao zdravstveni odgoj, ali ni građanski. Nekad se građanskim odgojem smatrao odgoj za uljudno ponašanje, a danas taj predmet govori o političkom životu, djeca uče što je demokracija, tolerancija, stranke... i što očekivati kad u našim školama to nije zaživjelo kao predmet?”

Tko su sve Božja djeca

Možda očekivati - rezultate nedavna istraživanja koji kažu da tri četvrtine hrvatskih tinejdžera misli da NDH nije bila nacistička, a polovica misli da su homoseksualci bolesni. “S jedne strane imamo nedovoljno pravilno usmjeren utjecaj škole, a s druge silno povećan utjecaj crkve. Crkva koja bi trebala biti promotor tolerancije, učiti da svi su ljudi Božja djeca, ta crkva djelomično širi netoleranciju prema drugima i drugačijima...”

“Ljudi misle da sloboda govora nema granice, pa jasno da mora imati! Širi se uvjerenje da se s demokracijom može svašta izgovoriti. Pa ne može. Sloboda govora nije neograničena, ni među supružnicima, partnerima, prijateljima, susjedima. Sloboda govora ne znači da mogu vrijeđati vaše podrijetlo, vaš izgled, roditelje, svetinje, vi možete vjerovati u duhove, u vještice to je vaše pravo.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. travanj 2024 22:12