Kad bismo vam rekli da na svijetu postoji naseljeno mjesto, s 1200 kuća, restoranima, kafićima i trgovinom u kojem je u sedam mjeseci ove godine zabilježen samo jedan, mali zločin, vjerojatno biste pomislili da je riječ o novinarskoj izmišljotini ili biste trenutno spakirali kofere i kupili prvu avionsku kartu.
No, uistinu postoji.
Na Silbu sam prvi put zakoračio prije oko petnaest godina. Mirnoća ovog otoka u zadarskom arhipelagu odmah obuzima svakoga tko stupi na njega. Odmah se vidjelo kako se mještani i gosti uzajamno poštuju, mnogi se već i znaju godinama. Doduše, turizam tada nije bio razvijen kao danas, radila je tek pokoja konoba i trgovina, ali fasciniralo me što se na Silbu ne smiju iskrcati automobili. Iako trajekt prolazi, da baš i žele to je nemoguće zbog stupova. A onda još jedan podatak, nitko ne smije voziti bicikl u ljetnim danima, jer su ulice uske pa postoji opasnost od sudara. Promet je dozvoljen tek pokojem mini-traktoru koji doprema namirnice i slično.
Novi vlasnici kuća
Primijetio sam tada malenu zgradu Policijske postaje Silba, koja je pod nadležnosti Policijske uprave Zadarske i doznao podatak da tu živi i radi samo jedan policajac. Tada je postalo jasno da je ovo oaza u kojoj nema kriminala, nasilja, ubojstava, premlaćivanja i drugih zločina kakvima svjedočimo u gotovo svim hrvatskim naseljima, od velikih gradova do malih općina.
Petnaestak godina kasnije situacija na Silbi, u turističkom smislu, prilično je drugačija. Turizam se jako razvio. Na ovom otoku živi 290 stanovnika, no ta se brojka povećava jer brojni stranci kupuju kuće kako bi ovdje uživali u mirovini. Ljeti je prava gužva, otokom kola i do nekoliko tisuća turista. No, jedno se nije promijenilo - zločina nema.
- Doduše, imali smo jednu krađu u prvih sedam mjeseci ove godine - govori nam načelnik Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar Romano Landeka. Upravo su oni početkom ove godine preuzeli nadležnost nad otocima zadarskog arhipelaga, što se pokazalo vrlo dobrim rješenjem. Brzi brodovi Pomorske policije spremni su reagirati u trenutku na svaki poziv mještana, pa sankcionirati prekršitelje, a pokrivaju i obližnje otoke Ist, Premudu i Olib. Po potrebi mogu i duže boraviti na nekom od otoka, kako bi sigurnost bila zajamčena.
- Ključna je prevencija, a u tome su najveću ulogu preuzeli mještani. Stvarno je Silba otok na kojem ne bilježimo ništa ozbiljnije, u ovih sedam mjeseci imali samo jednu kaznenu prijavu za kazneno djelo krađe. U stalnom smo kontaktu s mještanima koji su se organizirali kako bi osigurali prevenciju, a ona je ključna. Dojave nam sve što smatraju sumnjivim, a imaju i lokalne redare koji paze da se nešto loše ne dogodi, tako da je sigurnost u svakom trenutku zajamčena - kazuje nam Landeka.
Posebna energija
Šetamo ovim otokom usred noći. Ulice su pune turista, od najmlađih, preko tinejdžera, do najstarijih, no ne uočavamo uobičajene prizore iz turističkih oaza. Nema svađa i tučnjava, nema razbijenih boca i gomila otpada, kao da neka posebna energija zrači u mjestu, energija koja ljude natjera da se smire, da zaborave na bilo kakvo zlodjelo i samo uživaju u spektakularnim prizorima. Kako je oblikovana poput osmice, a naselje je u sredini, Silba gostima pruža pogled na kopno s jedne, a na pučinu s druge strane i to sve na nekoliko stotina metara. Tu je i legendarna Marinićeva toreta, poznata i kao Toranj ljubavi. Legenda govori da je pomorac Petar Marinić prije putovanja poljubio svoju zaručnicu Antoniju i obećao joj da će, kad se vrati, vjenčati je i zasaditi vrt oko kuće usred kojeg će biti toranj s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more. Zaručnica ga nije dočekala, ali jest njezina kći, kojoj je sagradio i posvetio toranj.
Danas njime prolaze brojni turisti i opet kao da vrijeme stane. Svi paze jedni na druge. Ako vide da je netko na Toreti, pričekat će minutu, nema problema, nema gužve i guranja. U kafićima je tiha glazba, nema divljanja, glasnoće. Mir kakav se samo poželjeti može, zaključujemo nakon naše šetnje.
Načelnik Landeka pojašnjava nam da su mještani sami organizirali redarsku službu koja nema represivnih ovlasti, ali se pokazala izuzetno učinkovitom. Podsjeća nas to pomalo na američke filmove u kojima predgrađa imaju svoje civile, volontere koji patroliraju i paze na red.
Predsjednik Mjesnog odbora Silbe Saša Lukić je koordinator ove jedinstvene službe. I on je zadovoljan sigurnosnom situacijom na otoku jer je, kako kaže, sigurnost najvažnija, kako mještanima tako i svim dobronamjernim gostima koji ovdje požele uživati u čistom zraku, moru i gostoljubivosti domaćina.
- Imamo odličnu suradnju s Pomorskom policijom, a sami smo prema ovlastima Mjesnog odbora uspostavili volontersku službu, redare koji paze da sve bude mirno. To se pokazalo odličnom idejom - kaže.
Prvo opomena i letak
- Kako to funkcionira - pitamo?
- Jednostavno. Ako uočimo nekoga da radi neki prekršaj, opomenemo ga. Uručimo mu letak u kojem je točno napisano koji je prekršaj počinio. Mi nemamo ovlasti kažnjavati prekršitelje, ali većina turista tu obavijest shvati vrlo ozbiljno. To su uglavnom sitni prekršaji, ali koji su nama na otoku bitni radi sigurnosti. Primjerice vožnja biciklom ili romobilom po pješačkoj zoni ili ilegalno kampiranje. Potonje nam je posebno bitno jer ilegalni kampovi mogu dovesti do požara, a to je nama na otoku velika opasnost. Ako netko ipak ignorira našu opomenu, pozovemo policiju, koja sve riješi u rekordnom roku - govori nam Lukić, kojeg pitamo kako to da imaju samo jedno kazneno djelo u cijeloj ovoj godini.
- Ma, bilo je prošle godine i više, u vrijeme covida i tako...
- Pa koliko?
- Bile su tri, četiri provale u vikendice - odgovara, a nama, nadajmo se da se neće naljutiti, krene smijeh znajući koliko je takvih provala u drugim mjestima.
Landeka nam pojašnjava i kako su redari važni u situacijama kada policija zapravo nije potrebna. Primjerice, slučajno se upali neki alarm, a oni provjere je li sve u redu i dojave policiji koja onda procijeni treba li reagirati ili ne jer uglavnom ne treba.
Lukić, pak, dodaje kako je izuzetno važna i već spominjana protupožarna sigurnost, pa ističe dobru suradnju sa Županijskom vatrogasnom zajednicom, Dobrovoljnim vatrogasnim društvom, Komunalnom službom Zadra...
Silba je tako postala idealan, gotovo utopijski raj i simbioza mještana, turista i policije koji svi paze kako bi otok ostao rajski. Pritom još jednom svi naši sugovornici, a i mi, moramo još jednom istaknuti kako se na Silbi itekako možete opustiti, ali nemojte pomisliti da ćete, počinite li neki zločin, proći nekažnjeno.
