Nekada se trebamo podsjetiti da smo zapravo veliko sretnici jer živimo u Hrvatskoj. Da, možda nas trenutno muči kriza i nezaposlenost, ali barem ne moramo brinuti hoćemo li poginuti uslijed tornada, potresa, erupcija vulkana, neizdržive vrućine ili pak hladnoće od koje bole kosti. Naši političari puni su mana i uvijek žele jedne druge svrgnuti s vlasti, no barem nemamo ISIS-a ili ludog despota koji kažnjava ljude zbog iznošenja svojih ideja ili pak zbog pušenja cigareta.
Od Hrvata se može čuti i kako će nam izbjeglice ukrasti posao, no istina je da većina ljudi može naći posao (ako nisu previše izbirljivi) i ima besplatno zdravstvo.
Naravno, uvijek postoji bolje, no barem ne živimo u ovom državama:
Turkmenistan
Turkmenistan sigurno nije zemlja koju imate u planu posjetiti. Unatoč tome što je 80 posto teritorija zemlje pustinja, Turkmenistan je zapravo jedna od najbogatijih država zahvaljujući naftnim rezervama. Naravno, velika većina tog bogatstva ne dopire do širih masa jer je korupcija na vrhuncu, a vlast ne mari za male ljude.
No stvar zbog koje ova država nije dobra za život jest nasljeđe koje je ostavio njezin posljednji vladar Saparmurat Niyazov koji je kritiziran kao jedan od najvećih svjetskih autoritativnih diktatora.
Foto: Wikipedia
Niyazov je poznat po svojim ekscentričnostima koje su vidljive svuda po Turkmenistanu, a radi svoje sulude politike izravno je odgovoran za smrt tisuća ljudi kao posljedica odredbi koje je donosio i zbog političkih čistki 'neprijatelja režima'.
Kada se Sovjetski savez raspao, jedna od 15 zemalja koja je pritom nastala bio je i Turkmenistan. Njegov se narod molio za demokraciju, no umjesto toga dobili su Niyazova koji je bio najmoćnija ličnost Turkmenistana od 1985. do 2006. godine. Niyazov je gradove, pa i neke mjesece u godini nazivao po sebi i članovima svoje obitelji. Potom je zabranio korištenje interneta. Godine 2004. u javnom zdravstvu otpušteno je 15.000 ljudi, a 2005. sve bolnice izvan glavnog grada Ašgabata su zatvorene. Bolesni su trebali dolaziti na liječenje u glavni grad, umjesto toga su umirali. 2006. godine srezao je mirovine i naredio da se sve mirovine isplaćene unatrag dvije godine moraju biti vraćene. No njegovoj ludosti tu nije bio kraj: Niyazov je zabranio pjevanje na playback na javnim koncertima. U glavnom gradu zabranio je držanje pasa zbog njihovog mirisa, a dao je sagraditi klizalište kako bi svi ljudi iz pustinje mogli naučiti klizati. 1997. je operirao srce i morao je prestati pušiti stoga je zabranio pušenje na svim javnim mjestima, a svi državni namještenici morali su također prestati pušiti. iako je Niyazov umro 2006. godine, mnogo stvari je ostalo isto, a Turkmenistan je još uvijek zemlje u kojoj vrlo lako možete završiti u zatvoru gdje će vas mučiti i zlostavljati. Njegov nasljednik Gurbanguly Berdimuhamedow vjerojatno nije toliko lud. Na izborima 2007. nije imao stvarnu oporbu, pa je odnio dominantnu pobjedu. Ponovno je izabran na izborima 2012. - s 97% glasova. Očekivano, morate priznati.
Otok Reunion
Turkemnistan je grozno mjesto ako želite javno izražavati svoje mišljenje, no ovom su otoku vremenske (ne)prilike vjerojatno najgore na svijetu. Reunion je francuski otok u Indijskom oceanu koji se nalazi 700 km istočno od Madagaskara i 200 km jugozapadno od Mauricijusa. Na njemu živi oko 840.000 ljudi, a dug je 64 i širok 45 kilometra.
Foto: Wikipedia
Ovaj otok izgleda kao raj na zemlji, što dio godine i je, no onda dođe vrijeme kiša - koje padaju u obilnim količinama. Reunion drži nekoliko rekorda po tom pitanju. Jednom je u periodu od 12 sati palo 1144mm kiše, a u 24 sata jednom je palo čak 1825mm kiše. Za usporedbu, u Hrvatskoj je najviše palo oko 300mm kiše u 24 sata. Stoga, sljedeći put kada počnete kukati zbog nekoliko kišnih dana koji su se zaredali, prisjetite se da ste sretni jer ne živite na Reunionu. Uz kišu, na ovom malom otoku smjestio se jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu, Piton de la Fournaise.
Kiribati
Na prvi pogled Republika Kiribati, otočna država u središnjem dijelu Tihog oceana, izgleda kao genijalno mjesto. Tropska klima, na kilometre udaljeni od 'stvarnog' svijeta... no, stvari ponekad nisu onakve kakve se čine. Kiribati se sastoje od 33 atola i koraljnih otočića, a stanovnici doslovno broje dane do trenutka kada će se klima promijeniti, a valovi ih zauvijek potopiti.
Foto: Flickr
Mještani su poprilično ljuti, jer nisu oni krivi za globalno zatopljenje, a zbog toga će ostati bez svojih kuća.
- Ljudi su se nagledali poplava i drugih prirodnih nepogoda i Božjih djela. No sada shvaćaju da razina mora raste i da će samo biti gore. Ljudi žele pomoć, i to od onih koji su najviše doprinijeli ovom problemu - kazao je njihov predsjednik Anote Tong. Otočani već imaju plan za evakuaciju, a sa susjednim otocima su dogovorili da im sačuvaju smještaj kada vrijeme za bijeg dođe. Nije li to deprimirajuće?
Foto: Wikipedia
Kivalina
Ista stvar događa se i ovdje, samo puno brutalnije. Naime, mjesto Kivalina s 400 stanovnika na uskom otoku uz sjeverozapadnu obalu Aljaske ugroženo je otapanjem arktičkog leda u Čukotskom moru. Prije globalnog zatopljenja dugu obalnu liniju su štitile sante leda. Sada je led puno tanji , a obala je izložena olujama. led se topi, razina vode raste, a erozija je sve gora.
Američka vojska 2008. godine sagradila je branu, no to neće zaustaviti problem. Sjeverozapad Aljaske navodno se zagrijava dvostruko brže od ostatka SAD-a i predviđa se da će Kivalina biti potpuno nepodobna za život već do 2025. godine.
Stanovnici će se morati preseliti, što će koštati, predviđa se, oko 400 milijuna dolara, a mještani su više nego bijesni jer im se to događa zbog globalnog problema za koji nisu krivi.
Foto: Flickr
Sjeverna Koreja
O Sjevernoj Koreji ne treba puno pričati. Mnogi su već upoznati s diktaturom u toj zemlji, ali ukratko: Ako volite slobodu govora i redovite gablece, onda ne želite živjeti u Sjevernoj Koreji. Njom vlada Kim Jong-un i njegovi podanici, a informacije dostupne u ostatku svijeta do tamo ne dolaze. S. Koreja je prema UN-u, jedna od najgorih zemalja po pitanju ljudskih prava.
Foto: AFP
Manjak slobode i vrlo strog zatvorski sistem dovoljni su da ne poželite tamo živjeti, no tu je i masa drugih 'sitnica'.Na primjer, muškarci moraju raditi za državu, što je dobro jer imaju garantirani posao, no nije dobro jer za taj posao ne dobivaju garantiranu plaću. Žene su uglavnom kućanice, i ne bi smjele raditi, stoga, u slučaju da njihovi muževi ne dobiju plaću, posao moraju pronalaziti na crnom tržištu. Muškarci često ne vole da žene imaju kontrolu nad financijama i tu dolazi do problema - pa je velik postotak nasilja u obitelji.
Hoćete li sada barem malo manje kukati jer živite u Hrvatskoj?