Katarina Dodig Ćurković, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Osijek, rekla je za Glas Slavonije da su siromašna djeca ili djeca u riziku od siromaštva često meta vršnjačkog nasilja.
- Sve što se nudi u našoj okolini trenutno je vrlo agresivno i naravno da djeca to upijaju kao dobar model za postizanje određenih stvari. Štoviše, javljaju se kritike na račun onih roditelja koji dijete odgajaju u smjeru dobronamjernosti, nevrijeđanja, empatije uz objašnjenje kako na taj način dijete neće ništa postići u životu jednoga dana, rekla je Dodig Ćurković.
- Uz to, danas su jako izražene socioekonomske razlike, pogotovo u većim gradovima, u koje se ubraja i Osijek, gdje djeca već od vrtićke pa kasnije i školske dobi donesu puno toga iz kućnog odgoja, a velikim dijelom i iz međusobnog druženja.
Glas Slavonije navodi i da je broj djece korisnika zajamčene minimalne naknade u Centru za socijalnu skrb Osijek, za dob od 0 do 18 godina, na dan 31. prosinca 2018. iznosio 665 te da je stopa rizika od siromaštva djece 2017. godine iznosila 20 posto. Te su im brojke potvrdili Melita Jeđud, socijalna radnica Centra za socijalnu skrb Osijek te Ivica Rubil s Ekonomskog instituta Zagreb.
Dodig Ćurković dodaje kako se za opisivanje nečijeg statusa umjesto, recimo, naziva "lega" koriste pogrdne etikete poput "lidlića", "arizonki", "koridorki" i slično, sve u želji da nekog poniziš.
- Mi smo, nažalost, društvo u kojem djetetu, kad upiše fakultet, trebaš kupiti auto, a ne platiti primjerice tečaj stranog jezika, dok, recimo, u bogatim skandinavskim zemljama mladi odlaze raditi nekoliko mjeseci kako bi si sami zaradili za nešto što si žele kupiti. U nas, čim je netko malo drukčiji ili po odijevanju ili po izgledu, on odmah postaje metom vršnjačkog nasilja, a siromašno je dijete definitivno u velikom riziku postati žrtvom agresije. Mi smo svojim potrošačkim načinom i stilom odgoja pridonijeli tome da ćemo imati sve veći broj djece i osjetljive starije dobne skupine koje su u riziku od siromaštva, pojasnila je Dodig Ćurković.
- Također, nedostaje empatije u realnim životnim situacijama, nema više osjećaja jednih za druge. Roditelji su nekada više vodili brigu o tome da usade djeci činjenicu kako si ljudi trebaju pružiti ruke međusobno. Teško je djetetu objasniti da mu prosječnom plaćom od 3500 kuna ne možeš priuštiti tenisice od 1000 kuna kakve ima njegov kolega iz razreda, a djeca su sva slična u svojim željama. Nažalost, ni rad se danas ne vrednuje na način da mladi vide kako se od njega može živjeti i osigurati nešto u budućnosti.
Liječnica podsjeća kako djeci koja pate od vršnjačkog nasilja na temelju svojeg socioekonomskog statusa prijete i drugi problemi. - To su već djeca iz rizičnih skupina, mnogi u obitelji imaju članove kod kojih je prisutan neki duševni poremećaj ili teža bolest roditelja, a djeca su nerijetko zanemarena ili zlostavljana. Kod njih se javlja depresija, sklonost samoozljeđivanju, pa i intelektualne poteškoće zbog kojih ne krenu na vrijeme u sustav obrazovanja i postaju žrtve nasilja jer su primjerice krenuli u školu s devet, a ne sa sedam godina, dodala je.
- Osim toga, takva su djeca nerijetko u riziku od zlostavljanja pedofila i ljudi koji novcem, bonovima od 50 kuna i drugim sredstvima iskorištavaju nevinost te mladosti, što je za najveću osudu. Zbog svih ovih čimbenika dolazi i do većeg rizika od pokušaja suicida, jer se djetinja duša teško nosi s iznevjerom obitelji i društva te ne vidi izlaz iz te teške situacije.