NE SKIDA OSMIJEH S LICA

'NAČIN NA KOJI ME OČINSTVO PREPLAVILO NITKO MI NIJE MOGAO NI PRIBLIŽNO OPISATI' Marin Čilić prvi put progovorio o najljepšim trenucima u životu

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 02.03.2020. u 09:01

Marko Todorov/CROPIX; INSTAGRAM

Poznati tenisač često objavljuje fotografije na društvenim mrežama. Na slikama se prati kako kupuje kolica, sina “upoznaje” s teniskim reketom, odijeva ga u dres koji mu je poslao Ivan Rakitić te kako uživa sa suprugom Krstinom

 

- Malenog smo nazvali Baldo jer je to ime Kristinina pokojnog oca, koji je, nažalost, prerano preminuo, u vrijeme kad je njoj bilo tek sedam godina. Prvo, ime nam je jako lijepo, a drugo, ima snažnu simboličku vrijednost, pa smo jako sretni zbog toga - kaže nam tenisač Marin Čilić u prvom intervjuu nakon što mu se rodio sinčić, koji je star tek nekoliko tjedana.

Dok priča o supruzi i sinu, Marin ne skida osmijeh s lica. - Stvarno smo presretni. Svaki dan se budim s neopisivim osjećajem radosti. Kike je isto sretna, samo se budi rjeđe nego ja jer noću uglavnom ne spava - kaže sportaš kroz smijeh. Prije nego što je u njihovu obitelj stigla prinova, puno su čitali o roditeljstvu, a taj su im osjećaj pokušali opisati i njihovi najbliži koji su se već našli u toj ulozi. - Puno sam se pripremao, no način na koji me ovo sve preplavilo mi nitko nije mogao ni približno opisati. Sve ostalo je palo u drugi plan - kaže.

- Maleni lijepo raste i dobro jede, što je najbitnije. Spava dobro, ali, naravno, sve ovisi o tome koliko jede... Ali, generalno, sve ide baš onako kako bi trebalo, ima noći kad spavamo manje i onih kada uspijemo uhvatiti više sna - otkriva nam. Svakodnevica im je sad posvećena malenome, dnevni ritam usklađuju prema tome kada će se on probuditi, kada će jesti, kada će ga presvlačiti...

Pomoć roditelja

- Zasad ipak još najveći dio dana provodi s mamom, koja ga doji. Još uvijek većinu vremena ili jede ili spava. Još nije spreman za igru, no veselim se periodu u kojem će biti. Vjerujem da ću ja u toj ulozi biti aktivniji - sretan je Marin, koji je odrastao u Međugorju, no on i supruga Kristina Milković sada žive na relaciji Zagreb - Monte Carlo. Otkada se Baldo rodio, borave u Zagrebu. - Kikina mama je kod nas i velika nam je pomoć. I moji su roditelji prije nekoliko tjedana bili ovdje, svaka nam je njihova pomoć uvijek dobrodošla, to više što sam ja bio na putu. Zahvaljujući njima, i Kike je mogla uhvatiti nešto sna i danju. Snalazimo se, zasad sve ide sasvim dobro - priča Marin, koji, inače, ima tri brata. Njegova je Kristina također iz velike obitelji, ima dvije sestre i brata. - Naravno da bismo oboje voljeli također imati veliku obitelj. No, o daljnjim proširenjima još nismo razgovarali - kaže Marin.

Sastavni dio života profesionalnog sportaša su neprestana putovanja, što često može biti iscrpljujuće i emotivno teško. - Zasigurno će mi putovanja sada teže padati. Već ovo prvo mi je bilo prilično teško. Nije me bilo dva tjedna. Bili smo u kontaktu svaki dan, razgovarali preko vidopoziva, sreća pa smo u vremenu u kojem nam tehnologija omogućava takvu vrstu komunikacije. Kad sam se vratio, vidio sam dosta veliku promjenu na malenome, u tome je periodu dobio čak cijeli kilogram. Mogle su se vidjeti promjene, dobio je trbuščić. Jako se brzo razvija - raznježen.

Njima sportašima je sama igra, kaže, najdraža u tom poslu odnosno životnom stilu. No, profesionalno bavljenje sportom puno je više od igre. - Neprestana putovanja, mijenjanje zona, uvjeta, vremenskih, pa i životnih, to mi pada najteže. I, naravno, odvojenost od doma. Sigurno će s vremenom biti još teže, ali, evo, pokušat ćemo se prilagoditi koliko god je to moguće i u vrijeme kad smo doma dati sve od sebe da doista maksimalno uživamo - priča Marin.

Dvije diplome

On i supruga Kristina, Kike, kako je on od milja zove, skupa su desetak godina, a vjenčali su se 2018. Već su se, kaže, naviknuli na specifičan životni stil koji često podrazumijeva odvojenost. - Ona je također jako motivirana kao osoba. Ima svoj svijet, smjer, želi imati svoju karijeru, što ja apsolutno podržavam. Zato smo i uspjeli stvoriti jako čvrstu vezu, jako se lijepo dopunjavamo. Oboje imamo svoj svijet i posao, ali, naravno, jako pazimo da imamo i vrijeme kad smo zajedno. Ponekad ona može odvojiti neki period i ići sa mnom na turnire - kaže o supruzi koja ima dvije diplome, psihologije i politologije, a vodi i vlastitu konzultantsku tvrtku. - Iako možda izvana teniski svijet izgleda glamurozno i putovanja po svjetskim metropolama se čine kao iznimna stvar, kad uđete u taj životni stil, vidite da nije baš sve tako lijepo i sjajno. Mi tenisači imamo svoj poslovni dio dana, kad moramo trenirati, paziti na prehranu i odmor. Često su tu dva ili tri treninga u danu. U tim bi slučajevima, kada se dan odulji, Kristina bila sama ako je otišla sa mnom na put, bez prijatelja ili obitelji. Lijepo je biti negdje po tjedan ili dva, ali kada uđete u kolotečinu u kojoj vas nema i po nekoliko mjeseci, to postane dosta monotono. Tako da bih rekao da je kod našeg odnosa odlično što funkcioniramo i zasebno i skupa - kaže Marin te dodaje da Kristina više od godinu dana surađuje sa zagrebačkom tvrtkom Q Software. - To je, također, mlada firma. Kristini odlično ide, kontinuirano gradi svoju karijeru. Dobra je stvar i to što ima takav posao da ga može raditi i kad nije doma - objašnjava Marin.

Razgovaramo, naravno, i o njegovoj karijeri. Baš ovih dana izašla je nova ATP lista, na kojoj se našao na 37. mjestu. Svjestan je, kaže, toga da je trenutno u najlošijoj formi u posljednjih nekoliko godina. - No to me ne zabrinjava. Motivacija je još uvijek čvrsto u meni, imam taj veliki žar, kao da sam tek počeo. Jedino mi je žao zbog mojih navijača, fanova koji me prate i koji bi svi htjeli da budem pri vrhu, da sam u prvih deset i borim se za velike naslove. No opet sam svjestan da u karijeri, kao ni u životu ili poslu općenito, ne može sve uvijek ići savršeno.

Podrška obitelji

Tako da sam posljednju godinu, godinu i pol, koja mi je bila teška zbog ozljede i pokušaja da pronađem pravu formu, iskoristio kao priliku da naučim nešto novo i izgradim se. Svi ti koraci unatrag i porazi nam ukazuju na neke stvari, pokušavam iz toga učiti i biti bolji.Postoji još puno pobjeda u meni. Vjerujem da će u naredno vrijeme i forma doći na svoje. U to uopće ne sumnjam - kaže optimistično.

Tenis je, tumači, sport u kojem sezona traje cijelu godinu. Za svaki se turnir pokušava pripremiti što je bolje moguće. Već ovoga vikenda kao predstavnik hrvatske reprezentacije igra Davis Cup protiv Indije 6. i 7. ožujka u Domu sportova.

- Uvijek želim i volim igrati za reprezentaciju. Odgovara mi ta atmosfera u repki, uvijek je dobar štimung, odlično se slažemo i nekako nam taj tjedan Davis Cupa uvijek pomogne da se bolje osjećamo na terenu i u sljedećim tjednima. Ovaj susret s Indijom nam je bitan jer se zbog njega možemo ponovno plasirati na završni turnir u Madridu. To bi bio odličan pothvat, ne samo u sportskom smislu nego i u financijskom. Našem Savezu i mlađim uzrastima to bi bio dodatni financijski poticaj da im se pokriju pripreme, turniri i slično - kaže Marin, kojeg kasnije u ožujku čeka i američka turneja, “također vrlo bitni i veliki turniri”.

Čilić je već puno puta pričao svoju priču o ljubavi prema tenisu još od djetinjstva. Vjerojatno se ne bi uspio profesionalno baviti sportom da nije dobio veliku podršku svoje obitelji. Otac mu je u vrtu obiteljske kuće napravio teniski teren. Baš zato svjestan je toga koliko je mladim sportašima važno da, osim talenta, imaju i zadovoljavajuće vanjske faktore koji omogućavaju koncentriranje isključivo na igru. Zato se on, kad je već odavno iznimno uspješan sportaš, brine i za mlade.

- Moja Zaklada Marin Čilić jako dobro funkcionira u posljednje četiri godine, otkad je osnovana, a u posljednje smo dvije godine još dodatno intenzivizirali procese, ustabilili se. Pronašao sam smjer u kojem želim raditi, na početku nisam bio toliko siguran. Naravno da bih htio pomoći na puno strana, ali sam htio fokusirati Zakladu na pomoć mladim talentima u sportu, ali i u glazbi te prirodnim znanostima - kaže pa dodaje da na kraju svake godine dodjeljuju stipendije mladima s tih područja koji imaju veliki talent.

Novi projekt

Tu je i novi projekt Gem Set Hrvatska, koji je premijerno izdanje imao prošle godine na teniskim terenima na Šalati u Zagrebu. - To je zajednička akcija s brojnim hrvatskim sportašima, koji su u humanitarne svrhe igrali tenis. Ove godine ide drugo izdanje, ovaj put na Lošinju, vrlo brzo nakon Europskog prvenstva. Odlučili smo se za Lošinj jer su nam hoteli Jadranka, naš tamošnji partner, omogućili prostor, što je odlična stvar jer ćemo upravo za ljeto preseliti event na more. Daljnji nam je plan da se selimo iz mjesta u mjesto i s godinama prođemo cijelu Hrvatsku te na taj način podignemo svijest o tome da treba činiti dobro. Sva sredstva od toga eventa idu za škole kojima je potrebna pomoć za gradnju dvorana i/ili multifunkcionalnih igrališta - objašnjava Marin, kojem su se u toj akciji pridružili brojni kolege sportaši: - Općenito sam u jako dobrim odnosima s kolegama. Na Gem Setu smo svi dobili priliku malo više se družiti. Bili su tu Bogdanović, Šarić, Kramarić, Lovren, Luka, Mandžukić... - nabraja te dodaje da Rakitić, nažalost, nije mogao doći na humanitarnu akciju. No, s njim je često u kontaktu. Baš ovih dana je nogometaš malenom Baldi poslao dres Barcelone s njegovim imenom i potpisom svih igrača. - Da, lijep je to dar. Dobra je to taktika, odmalena skupljati navijače - smije se Marin pa dodaje da su mu i ostali kolege poslali čestitke zbog prinove.

Mladi i sport

Kaže da mu je osobito drago što imaju priliku da, kada se skupe, naprave i neko dobro djelo. Mladima koji se bave sportom, smatra, neka je vrsta podrške nužna. - Kad govorimo o tenisu konkretno, ne bih rekao da je manje djece koja ga počnu igrati, ali imam dojam da je manje onih koji u tom sportu ostanu. Treba nam bolja sustavna podrška. Mladima trebaju neki centri, klubovi u koje mogu dolaziti, možda čak jedan dio besplatno trenirati, da nije sve u brzoj zaradi. Naravno da su financije bitne, ali će roditelji često za svoju djecu izabrati neke druge sportove, a ne tenis, jer su jednostavno puno jeftiniji. Recimo, nogomet, vaterpolo, košarku i druge timske sportove možete trenirati tako da platite mjesečnu članarinu, a u tenisu ima više troškova: teren, trener... Mora se stvoriti podloga da podignemo sport jer stalno imamo odlične tenisače, sportaše, pa treba iskoristiti njihov potencijal i dati im bolje uvjete - smatra Marin.

Često sa svojim kolegama razgovara o tome zašto Hrvatska ima toliko dobrih sportaša. - Ja bih istaknuo emocionalni naboj koji nam je u genima, ne samo za sport, to je nešto u ljudima općenito. Primamo pobjede jako strastveno, ali nas i porazi emocionalno mogu srušiti. Vjerujem da djeca kad odrastaju uz pobjedu i poraz stvore taj osjećaj velike želje i snage koja ih pokreće i koja im daje impuls koji je potreban za uspjeh. Čitao sam neka istraživanja, knjige o tome zašto uspješni ljudi postaju uspješni. Na kraju krajeva ispada da nikada nisu bitne samo vještine i talent, nego i upornost, želja, volja za pobjedom, da idete preko granica kod kojih drugi stanu – kaže Čilić.

- U bilo kojem poslu, u bilo kojem smislu života vjerujem da je to najbitniji faktor za uspjeh, tu se nešto krije. Imamo puno sportaša koji mogu napraviti i veće stvari. U tome je motivacija moje zaklade. Vjerujem da ima puno talenata koji jednostavno nemaju priliku ići naprijed. I želim im pomoći da te prilike dobiju - zaključuje.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo