RAZVODI U HRVATSKOJ

PRVA ANALIZA TAKVE VRSTE IKAD NAPRAVLJENA U HRVATSKOJ Evo zašto, kako i kada krahiraju brakovi građana

Shutterstock

 

U Hrvatskoj se prije 35. godišnjice razvede svaki četvrti brak. Najkritičnija nije sedma, nego peta godišnjica. Najveću vjerojatnost za razvod imaju oni brakovi u kojima je žena i jedan jedini dan starija od muškarca: ako je starija tri i više godina, vjerojatnost za razvod čak je 74 posto veća od vjerojatnosti za razvod braka u kojem je suprug stariji tri do šest godina. Ako je pak žena i obrazovanija od muškarca, vjerojatnost se dodatno povećava.

Dok je desetljećima uobičajeni obrazac bio vjenčavanje starijih i obrazovanijih muškaraca s mlađim i niže obrazovanim ženama, posljednjih se godina taj trend ozbiljno okrenuo: nakon 2010. godine, u svakom petom prvi put sklopljenom braku - preciznije, u njih 21 posto - žena je bila obrazovanija od muškarca. U gotovo istom omjeru (u 18,3 posto brakova) žena je u prvi put sklopljenim brakovima u tom periodu bila starija od ženika. U samo devet posto brakova muškarac je imao više obrazovanje od žene.

 

Povjerljivi podaci

Neki su to nalazi analize svih gotovo 600.000 prvi put sklopljenih i 50-ak tisuća razvedenih brakova u Hrvatskoj u periodu od 1989. do 2014. godine - prve analize takve vrste ikad napravljene u Hrvatskoj - koju je za doktorat “Demografija razvoda u Hrvatskoj” izradila dr. Petra Međimurec s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Doktorat je nastao na temelju višemjesečne analize podataka Državnog zavoda za statistiku koji nisu javno dostupni jer se radi o povjerljivoj građi. Nakon prihvaćanja posebnog zahtjeva za pristup podacima, dr. Međimurec potpisala je više ugovora o tajnosti i povjerljivosti, nakon čega je mogla pristupiti dijelu podataka, i to samo u posebnoj, sigurnoj sobi Državnog zavoda za statistiku, koju bi zaključala nakon ulaska. Nije smjela imati pristup internetu ni telefonu, a soba je bila pod videonadzorom. U toj sobi mlada znanstvenica (27 godina) radila je gotovo svakog radnog dana tijekom tri mjeseca kako bi stvorila baze podataka temeljem kojih je mogla izraditi detaljne analize. Uvid u te podatke DZS-a nije besplatan ni za znanstvenike - njezin mentor, dr. Ivan Čipin, novcem za projekte za to je platio više desetaka tisuća kuna.

Imena i prezimena osoba koje su sklapale ili razvodile brak nije dobila na uvid, zbog Zakona o zaštiti osobnih podataka, već je uparivala podatke po nekim drugim pokazateljima, poput datuma rođenja, datuma sklapanja braka itd. Dijelu podataka čija bi analiza sasvima sigurno bila vrlo zanimljiva - poput narodnosti ili vjeroispovijesti supružnika - nije imala pristup čak ni u sigurnoj sobi.

- Stoga sam se u analizi fokusirala na dva važna i dostupna faktora - starost i obrazovanje. Konkretno, najvećim sam se dijelom bavila utjecajem starosti muža i žene pri sklapanju braka na vjerojatnost da će se brak u budućnosti razvesti, faktor razlike u godinama partnera te utjecaj njihove obrazovne strukture - kaže dr. Međimurec.

Samo demografsko starenje stanovništva, odnosno porast udjela starijeg i opadanje mlađeg stanovništva koji Hrvatska bilježi već godinama, pokazala je analiza, dovelo je do relativno niske stope razvoda u Hrvatskoj. U starijim dobnim skupinama stanovništva brakovi su, pokazala su dosadašnja istraživanja, stabilniji i rjeđe se rastavljaju, pa je očekivano da s padom mlađeg stanovništva i stopa razvoda pada ili, kao u slučaju Hrvatske, sporije raste. Sasvim konkretno, da je starosna struktura stanovništva u 2011. godini bila ista kao što je bila 1991. godine, stopa razvoda brakova u Hrvatskoj bila bi te godine 24 posto viša nego što je doista bila.

Suprotan je efekt imala ekspanzija u obrazovanju, osobito žena. Da je obrazovna struktura bila jednaka onoj 1991. godine - kad je visokoobrazovanih bilo bitno manje, osobito među ženama - stopa razvoda za muškarce bila bi 7 posto, a za žene čak 23 posto niža!

Bitno su se tijekom godina izmijenili i odnosi među spolovima u razini postignutog obrazovanja - kako u cjelokupnoj populaciji, tako i u onoj koja sklapa brak, i to u korist žena. Udio visokoobrazovanih žena koje su se vjenčale 1989. godine, početnoj godini analize, bio je manji od udjela visokoobrazovanih muškaraca (12,2 naspram 13,6 posto). No, njihovi su se udjeli izjednačili još 1992. godine i od tada je udio žena svake godine sve veći. Ekspanzijom visokog obrazovanja posljednjih 15-ak godina ozbiljno su narasli udjeli visokoobrazovanih među oba spola, no oni koji se tiču žena rasli su bitno brže: u razdoblju nakon 2010. godine među ženama koje su prvi put sklapale brak bilo je 38 posto onih s diplomom, a među muškarcima njih 25,8 posto. To odgovara analizama po kojima u svim razvijenim državama žene ozbiljno pretežu među onima koji završavaju fakultet.

 

Analiza po periodima

- Analiza je pokazala da udio žena s visokim obrazovanjem u populaciji koja stupa u brak djeluje kao faktor koji povećava vjerojatnost za razvod, dok ga udio visokoobrazovanih muškaraca smanjuje - kaže dr. Međimurec.

Davor Pongračić / HANZA MEDIA
 

Prema analizi podataka o obrazovanju u konkretnim brakovima, još 1991. godine u 20 posto svih sklopljenih brakova muškarac je bio višeg obrazovanja od žene s kojom se oženio. Taj se udio s godinama mijenjao, da bi nakon 2010. udio obrazovanijih muškaraca od žena bio zabilježen u samo devet posto sklopljenih brakova, a onaj obratni - u kojem žena ima više obrazovanje - narastao je na 21 posto.

Iznimno je zanimljiv podatak da danas u gotovo tri četvrtine svih brakova u kojima muž ima visoko obrazovanje i žena ima jednaku obrazovnu razinu. Kod žena je situacija bitno drugačija: u polovici brakova koje sklapaju visokoobrazovane žene muškarac je niže obrazovan od njih - što svakako odgovara podacima o većini žena koje završavaju fakultete posljednjih godina: s obzirom na to da je muškaraca njihove dobi s fakultetom bitno manje, ženama je sve teže pronalaziti partnere istog obrazovnog statusa.

- Tu treba naglasiti i da je razina obrazovanja, zbog ograničenja u prikupljenim podacima, u analizi podijeljena samo na tri jednostavne kategorije - nisko, srednje i više obrazovanje, pa su, primjerice, žene s doktoratom tretirane kao jednako obrazovane kao i njihovi muževi s višom školom - dodaje dr. Međimurec.

Ono što pak ulijeva nadu jest analiza po vremenskim periodima. Naime, pokazalo se da postoje naznake da nakon 2010. godine razina obrazovanja ima sve manji utjecaj na razvod braka te da je rizik za razvod visokoobrazovanih žena daleko manji nego onih s niskim obrazovanjem.

- To se, između ostalog, može pripisati činjenici da je u tom periodu sklopljenu jako malo brakova u kojima žene imaju završenu samo osnovnu školu, a relativno puno onih u kojima žene imaju visoko obrazovanje. Stoga, ako brakovi visokoobrazovanih žena više nisu odstupanje od očekivanja, očekivano je i da su u manjem riziku da se razvedu - kaže dr. Međimurec.

 

Stariji ženici, jači brak

Zanimljivo je da se brakovi kojima je prethodila kohabitacija, odnosno nevjenčani zajednički život partnera, češće razvode od onih u kojima partneri nikad nisu bili u izvanbračnoj zajednici.

- To se u teoriji objašnjava time da su partneri koji su živjeli u kohabitaciji liberalnijih stavova, pa time i spremniji za opciju razvoda - kaže dr. Međimurec.

Starost ženika i nevjeste pokazao se kao jedan od jakih prediktora razvoda (ili očuvanja) braka: što partneri u brak ulaze stariji, to je vjerojatnost da će se njihov brak održati veća. Konkretno, ako je mladoženja bio mlađi od 25 godina, njegov brak ima 25 posto više šanse da se razvede nego ako je bio stariji od 35 godina. Kod žena je razlika još izraženija: vjerojatnost za razvod je čak 70 posto veća ako je nevjesta mlađa od 20 godina nego ako je starija od 35 godina. Što se tiče razlike u godinama među supružnicima, najmanje su šanse da će se rastati ako je suprug stariji od tri do šest godina. Ako je žena pak i minimalno starija od muškarca, vjerojatnost za razvod braka raste.

- Očekivali smo, sukladno teoriji, da su najstabilniji brakovi u kojima su žene i muškarci približno jednake starosti. Međutim, podaci su pokazali drugo - kaže dr. Međimurec.

Totalna stopa razvoda, koja prati razvode prema trajanju braka i temeljem toga izračunava vjerojatnost razvoda postojećih brakova u jednakim okolnostima, pokazuje da se u Hrvatskoj prije 35. godišnjice braka razvede svaki četvrti brak. Rizik za razvod braka najniži je u prvih nekoliko mjeseci nakon vjenčanja, kad je i euforija najveća, a zatim u prvim godinama raste i doseže svoj vrhunac - analiza je pokazala da se u Hrvatskoj taj vrhunac postiže oko pete godine. To je, kaže teorija, kritično razdoblje jer je zadovoljstvo u braku počelo opadati, a parovi još nisu stekli veći broj zajedničkih investicija koje im otežavaju razvod, odnosno pojačavaju negativne posljedice razvoda. Najveća takva “investicija” su sigurno djeca, koja najjače utječu na odluku o razvodu, a slijede zajednička imovina i zaduženja, poput stambenih kredita. Razvod ima i ekonomske posljedice: raspadom braka troškovi bitno rastu, a prihodi se smanjuju. Prema inozemnim istraživanjima - u Hrvatskoj je takvu analizu nemoguće provesti zbog nepostojanja podataka - žene nakon razvoda trpe značajno veći financijski gubitak, prije svega jer u velikoj većini nastavljaju brinuti o djeci, a i prosječna plaća muškaraca još je uvijek 15-ak posto veća od prosječne plaće žena.

Nakon pete godišnjice stope razvoda počinju opadati te su u silaznoj putanji sa svakom sljedećom godišnjicom.

Udio razvedenih osoba, pokazuju podaci iz tri popisa stanovništa (iz 1991., 2001. i 2011. godine), povećava se u Hrvatskoj kontinuirano od popisa do popisa, pri čemu je udio razvedenih žena veći od udjela razvedenih muškaraca: među muškarcima starijim od 15 godina tijekom 2011. bilo je 3,8 posto razvedenih, a među ženama njih 5 posto.

- To se može protumačiti činjenicom da se razvedeni muškarci češće odlučuju na ponovno sklapanje braka nego žene - kaže dr. Međimurec.

Najviše je razvedenih osoba u dobnoj skupini od 50 do 60 godina (oko 6,5 posto muškaraca i 8,5 posto žena). U dobnoj skupini razvedenih žena do 55 godina njih gotovo dvije trećine su samohrane majke i žive s djecom. U istoj dobnoj skupini razvedeni muškarci najčešće žive - s roditeljima. U dobnoj skupini do 45 godina takvih je više od trećine, u mlađim dobnim skupinama njih skoro polovica, a u ukupnoj razvedenoj populaciji, s roditeljima živi 21 posto rastavljenih muškaraca naspram 6 posto žena.

 

Razvodi u padu

Hrvatska je inače po stopi razvoda pri dnu ljestvice europskih zemalja. Čini se da je druga demografska tranzicija - pojam koji se odnosi na promjene u obiteljskom i reproduktivnom ponašanju (poput rasta broja izvanbračnih zajednica, veće stope razvoda, povećanja broja izvanbračne djece itd.) - Hrvatsku, barem što se tiče stope razvoda, zaobišla u periodu u kojem je zahvatila zapadne i sjevernoeuropske države. Zanimljivo je da usporedba totalne stope razvoda (udjelu brakova koji razvode) među europskim državama pokazuje da je 1965. godine, prve koju je u ovom dijelu analize dr. Međimurec koristila, Hrvatska imala jednu od najviših stopa: razvodom je završavalo 18 posto brakova. Usporedbe radi, u Nizozemskoj je takvih bilo 7 posto, u Norveškoj 10 posto, u Finskoj i Njemačkoj 13 posto, u Austriji 14. U spomenutim državama od tada do danas ta je stopa kontinuirano rasla od 70-ih godina prošlog stoljeća naovamo, da bi u posljednjim promatranim godinama (2012. i 2013.) u svim tim državama prešla stopu od 40 posto.

- U Hrvatskoj se dogodio pak pad sa 18 na 13 posto i on je godinama bio stabilan. Očekivalo će da će nakon 90-te i pada socijalizma takva kretanja ubrzano zahvatiti i postsocijalističke države. No, u Hrvatskoj je situacija bila upravo obratna: podaci ukazuju da je upravo 90-ih, u ratno doba i neposredno nakon rata, stopa razvoda bila na najnižim razinama - kaže dr. Međimurec.

Koji su tome razlozi - tek treba istražiti. Teorija kaže kako je u Hrvatskoj u tim godinama nastupila retradicionalizacija društva, da se u kriznim razdobljima ljudi manje razvode zbog usmjerenosti na druge probleme te zbog težeg podnošenja troškova razvoda. Međutim, velika ekonomska kriza od 2008. naovamo demantira tu tvrdnju: u tom je kriznom razdoblju stopa razvoda u Hrvatskoj buknula: stopa je u desetak godina narasla sa 15 na 24 posto.

Nema podataka

- Hrvatska je još uvijek među europskim državama s najnižim stopama razvoda, unatoč činjenici da većina europskih zemalja ima manji udio ukupnog stanovništva u braku i više starijeg stanovništva, među kojim su razvodi u pravilu rjeđi nego među mlađim stanovništvom. Takva pozicija implicira da će u Hrvatskoj stoga biti i više razvoda, no u stvarnosti nije tako. Ipak, te stope evidentno posljednjih godina rastu. Utvrđivanje uzroka i posljedica razvoda braka za odrasle, djecu i društvo traži bitno više demografskih, međunarodno usporedivih anketnih podataka koji u Hrvatskoj još uvijek jako manjkaju - kaže dr. Međimurec.

Izdvajamo