Godišnja anketa koju provodi tvrtka za upravljanje financijama T. Rowe Price otkrila je da 83 posto roditelja u SAD-u koji svojoj djeci daju džeparac vjeruje da bi oni taj novac morali zaraditi radeći kućanske poslove. Međutim, zavirite li u nekolicinu knjiga o roditeljstvu koje su izašle tijekom posljednjih 20 godina, uvidjet ćete da poznati autori kažu da su ti roditelji u krivu.
Ron Lieber u knjizi "Suprotno od razmažen" tvrdi da djeci ne treba davati novac u zamjenu za kućanske poslove jer će jednog dana djeca odlučiti da im novac ne treba pa jednostavno odbiti raditi. "Džeparac treba biti alat za podučavanje, a ne plaća", kaže Lieber.
Jane Nelsen u knjizi "Pozitivna disciplina A-Z" također smatra da džeparac treba biti edukativan. "Kućanske poslove ne treba vezati uz džeparac", piše autorica ovog klasika.
Čak i ugledna knjiga "Odgoj i njega djeteta" Dr. Benjamina Spocka, koja je prvi puta objavljena još 1945. godine, kaže da djeca uz pomoć džeparca uče o rukovanju novcem. "Džeparac se ne smije koristiti za plaćanje rutinskih poslova", stoji u knjizi.
Znači li to da djeca ne bi trebala raditi obične kućanske poslove? Ne. Ona ih apsolutno trebaju raditi, međutim za njihovo izvršenje ne bi trebala biti plaćena.
Uz ovih troje, mnogi stručnjaci za roditeljstvo tvrde da bi djeca trebala pomagati roditeljima u izvršavanju kućanskih poslova jer je to ispravna stvar, a ne zato jer će biti financijski nagrađeni. Mnogi međutim sugeriraju da je u redu platiti djeci izvršavanje dodatnih poslova. Neki roditelji potiču djecu da pronađu kućanske poslove koje treba napraviti i kažu koliko bi htjeli da ih se plati za izvršenje istih.
Anketa tvrtke T. Rowe Price također je otkrila da 34 posto roditelja svojoj djeci ne daje nikakav džeparac. Stručnjaci za roditeljstvo bi to također smatrali pogreškom. Na kraju krajeva, da biste naučili voziti bicikl, treba vam bicikl. Da biste naučili svirati violinu, treba vam violina. Da biste naučili upravljati novcem, treba vam novac.
Davanje džeparca bi, prema stručnjacima, trebala prakticirati i kućanstva gdje novca nema napretek. Roditelji bi u takvim situacijama onaj novac koji troše na djecu trebala pretvoriti u džeparac s kojim će djeca raspolagati.
Novinarka i autorica nekoliko knjiga o upravljanju osobnim financijama za The Washington Post je objasnila kada djeci treba početi davati džeparac, koliko ga često treba davati, kako i gdje ga treba davati i koliko novaca treba davati djeci.
1) Kada treba početi djeci davati džeparac?
Anketa tvrtke T. Rowe Price otkrila je da 20 posto roditelja koji svojoj djeci daju džeparac to počela raditi kad su im djeca napunila šest godina. Njih 19 posto je počelo kada su djeca navršila sedam i osam. Prave dobi za početak očito nema, međutim stručnjaci kažu da bi djeci trebalo početi davati novac čim za njega pokažu interes.
2) Koliko često ga treba davati?
Većina roditelja maloj djeci novac daje svaki tjedan i stručnjaci se s time slažu. Kada mala djeca postanu tinejdžeri, novac bi im se trebao davati rjeđe, npr. jednom mjesečno, jer će tako naučiti raspolagati s njim u dužim periodima.
3) Kako i gdje djeci dati džeparac?
Djeca u nižim razredima osnovne škole najbolje reagiraju na vizualnu i taktilnu stimulaciju pa je njima najbolje dati novčanice i kovanice. Neki roditelji djecu potiču da novac koji dobiju podijele u tri hrpe: potrošnja, štednja i donacije. S druge strane, tinejdžerima je novac najbolje uplatiti na bankovni račun kako bi ga mogli kontrolirati uz pomoć mobitela i aplikacija za baratanje s novcem.
4) Koliko novca dati djeci?
Financijsko stanje vašeg kućanstva prvo će utjecati na iznos koji ćete svojoj djeci htjeti i moći dati.
O točnim je iznosima stoga nezahvalno pričati, međutim treba se voditi sljedećom strategijom: dajte djeci dovoljno novca da si mogu kupiti sitnice, ali nedovoljno da si mogu kupiti nešto veliko. Za to će morati naučiti štedjeti.
Kako djeca rastu tako bi im trebao rasti i džeparac, ali i obveze. Djeci biste većinu novca koji na njih i ovako i onako trošite trebali dati kada krenu u srednju školu. Tako ćete ih naučiti da pravovremenu plaćaju račun za mobitel, da se oblače u skladu s financijskim mogućnostima i slično.
Na kraju, ako se odlučite na ovakav korak - budite ustrajni. Pustite djecu da se sama snađu. Tek na kraju mjeseca napravite rekapitulaciju kako biste vidjeli što su radili dobro, a što loše.