Australski uzgajivač pasa Wally Conron, stvoritelj pasmine Labradoodle, mješanca labradora i pudla, rekao je za podcast australskog ABC Newsa, koji je objavljen prošlog petka, da mu je žao što je stvorio tu pasminu i zaluđenost koja je uslijedila, piše USA Today.
Conron, koji je pasminu stvorio 1988. godine za Kraljevsku udrugu pasa vodiča Australije u saveznoj državi Viktoriji, Labradoodle danas zove "Frankensteinovim čudovištem".
"Zaluđenost tim psom udaljila se od originalne namjene pasmine", rekao je. "Dao sam razlog tim neetičnim i okrutnim ljude da uzgajaju te pse i prodaju ih za velike novce - to je moja velika žalost."
Labradoodle se naime nije uzgajao zbog lijepog lica ili kuštrave dlake, već da bi se riješio problem.
Naime, Conron je tijekom 1980-ih u Australiji uzgajao pse vodiče kada je dobio pismo slijepe žene s otočja Hawaii. Ona je htjela psa vodiča, međutim njezin je muž bio alergičan na labradore, uobičajenu pasminu za uslužne pse. Prvo je pokušao pudlu uzgojiti za ulogu psa pomagača jer neki ljudi s alergijama mogu tolerirati njihovu dlaku (pudle se ne linjaju, op. a.). No, to nije uspjelo. Conronu je ubrzo ponestajalo vremena pa se okrenuo miješanju vrsta. Uzgajivač se ispočetka mučio s pronalaskom pudle za križanje s jednim od svojih labradora te se u konačnici odlučio za pudlu svoga šefa jer su ga drugi uzgajivači pudla odbili zbog namjere da stvori mješanca. Parenje labradorke Brandy i pudle Harleyja urodilo je s tri štenca Labradoodlea.
Iako Labradoodlei tehnički nisu hipoalergeni psi, suprug žene koja se obratila Conronu bio je tolerantan na jednog od tri štenca pa je Labradoodle Sultan ubrzo otputovao na Havaje. Sad je trebalo pronaći domove za druga dva štenca.
Conron je rekao da su Labradoodlei bili dobri psi pomagači, ali da ih osobe na njegovoj listi čekanja nisu htjeli jer nisu bili čistokrvne pasmine. Uzgajivač se za pomoć potom obratio medijima i pasmini nadjenuo ime "Labradoodle".
Tada se sve promijenilo.
"To je bio štos. Oni su bili mješanci, nitko ih nije htio. Međutim, svatko je htio Labradoodlea. Isti pas, drugo ime", rekao je Conron za ABC News. Zainteresirane su ga stranke zasule pozivima. Među njima je čak bilo i onih koji nisu trebali pse pomagače. To ga je šokiralo.
"Nakon nekoliko sam dana shvatio što sam napravio. Otišao sam našem tadašnjem šefu i rekao: 'Gledaj, napravio sam čudovište. Moramo napraviti nešto po tom pitanju kako bi smo situaciju stavili pod kontrolu. Moramo staviti patent na ime i zaustaviti ljude koji se žele ukrcati na ovaj vlak", rekao je.
No, uzgajivači nisu uspjeli staviti patent na vrstu i ubrzo su drugi uzgajivači počeli križati labradore i pudle te pudle i mnoge druge pasmine. "Otvorio sam Pandorinu kutiju i oslobodio Frankensteinovo čudovište", opisao je Conron vrevu koja je nastala.
Labradoodlei su danas samo jedna u nisu dizajnerskih pasmina koje se uzgajaju diljem svijeta.
Premda Američki kinološki savez Labradoodlea ne priznaje kao službenu pasminu, potpredsjednica Saveza zadužena za odnose s javnošću i komunikacije Brandi Hunter kaže da Labradoodlei i druge "dizajnerske" pasmine mogu bili "ljubimci puni ljubavi". "Međutim, kada je riječ o pasminama, postoji razlog zašto naglašavamo da je za uzgajanje namjenskih pasa potrebno vrijeme i istraživanje. To je na duge staze bitno", rekla je.
Američko društvo za zaštitu životinja (HSUS) upozorava da je jedan od najvećih problema "dizajnerskih" pasa to što se najviše radi na količini pasa za prodaju, a ne stvaranju zdravih jedinki. "Vidjeli smo kako se pseće pokretne trake pokušavaju obogatiti na tim 'dizajnerskim' pasminama", rekao je član HSUS-a John Goodwin.
Američko udruženje uzgajivača Labradoodlea kaže da se ta pasmina generalno smatra zdravo, ali da ima neke česte probleme kao što su displazija kuka i lakta.
To je i dan danas Conronova najveća briga - kvaliteta roditelja i štenaca.
"Vidim da je većina Labradoodlea ili luda ili da imaju nasljedni problem", rekao je. "Ali, vidim i neke zaista lijepe."