Nakon šokantnog napada psa na jednomjesečnu bebu u Podravini stigla je i nova žrtva, 15-godišnji dječak iz Ferdinandovca, tek 15-ak kilometara udaljenog od Repaša, mjesta u kojem je zabilježen prvi incident. Nije to i jedina koincidencija, u oba slučaja djeca su u ugrizima dobila ozljede glave i lica, psi su napali članove obitelji u kojoj žive, spadaju u pasminu dogo argentino i, prema riječima vlasnika, do sada nikada nisu pokazivali znakove agresivnog ponašanja, piše Slobodna Dalmacija.
Dok se traži leglo iz kojeg su psi pristigli, vlasnici hrvatskih uzgajivačnica argentinskog psa također provode internu istragu. S obzirom da podataka o roditeljskom stablu nemaju, opravdano sumnjaju kako su psi stigli iz kućnog uzgoja, onog u kojem se lako događa incest, parenje braće i sestara, roditelja i djece.
Kao mogući uzrok napada na bebu, vide problem lošeg uzgoja i brige o životinji, ali i ljubomore kućnog ljubimca starosjedioca prema novorođenom djetetu. U slučaju napada na 15-godišnjaka, šokirala ih je fotografija na kojoj se vidi da je pas bio vezan lancem. Kod ove pasmine, to izričito kažu, pas se ne smije držati na takav način.
- Ne shvaćam objašnjenje da je pas čuo kako beba plače, pa je u pokušaju da joj priđe probio vrata i onda je radi smirivanja uhvatio za glavu. A gdje su za to vrijeme bili roditelji? Sve mi je to kao nešto kaotično, nejasno, zbrkano. Ne mogu ga razumski prihvatiti jer puno znam o tim psima, uzgajamo ih već 15 godina. Sada imamo devet argentinskih doga koje žive s nama i naše troje djece, i nikada nikakvih problema nismo imali.
Pas je možda napao bebu zbog ljubomore, i to je vrlo česta pojava koja nastaje kada se osjeti zanemaren, izbačen iz uobičajene mu kolotečine. Beba svakako donosi promjene, a vlasnici nisu sve to dobro odreagirali – kaže Sanda Jurjević, koja sa suprugom drži uzgajivačnicu argentinskih doga u Konjskome pokraj Splita.
Ne kaže se zaludu "ljubomoran kao pas". To nije puka uzrečica, nego smislena, duboka izjava. Pas može biti ljubomoran ako se stavi u drugi plan. Sanda veli kako dolazak nove osobe koja traži pažnju, brigu, pojačanu skrb, vrlo često iziskuje i promjenu odnosa ukućana, članova zajednice. Pas kojem se sve dopuštalo, a onda ga se odjednom počelo bombardirati drukčijim ponašanjem, postaje ugrožen, s vremenom i agresivan, a onda i spreman za napad na izvor problema. U ovom slučaju je to mogla biti beba čiji je plač čuo.
– Naši su psi uvijek bili tu, a s vremenom su djeca ulazila u njihov život. I nikada im nismo mijenjali rutinu. Za svaku pasminu, a posebice za ovako jaku, dominantnu kao što je dogo argentino, mora se znati obrazac ponašanja. Pas mora imati svoje mjesto i mora znati tko mu je gazda. Naši psi su i bez djece i s djecom dobivali uvijek istu dnevnu količinu šetnje od deset kilometara kroz sat do dva boravka vani, pažnju i maženje, veliku brigu. Takav uhodani način života nije im davao povoda za ljubomoru – veli Sanda.
A što se dogodilo u Ferdinandovcu? Sanda problem vidi u lancu kojim je pas bio vezan u dvorištu. I to drži kao potencijalni okidač koji je psa naveo da na dijete, člana obitelji, koje ga je išlo pomilovati, prvo zareži, a onda ga i ugrize za lice. Pas ovako dominantnoga karaktera ne smije biti zavezan, ograničenog kretanja. Ne samo zato što to novi zakon o životinjama striktno zabranjuje za sve pse, nego i zbog činjenice da to ova pasmina ne podnosi.
– Prvo, mi ne znamo što je ugrizu prethodilo, to zna samo dječak. Govori se da ga je išao pomilovati. A što ako ga je prije toga provocirao? Djeca znaju biti vrlo netaktična prema životinjama. Dignuti ruku prema psu koji nema prisan odnos s nekom osobom, pa i onda kada je član te obitelji, pa i kada žive u istom kućanstvu, psu može značiti napad. Reagirat će u tom slučaju tako kako je reagirao; brani se, brani svoje područje – veli Sanda.
Uvjerena je kako prisnijega kontakta između tog psa i ostalih članova obitelji i nije bilo jer je životinja bila držana podalje od njih, izolirano. Smatra kako se on u obitelji držao nametnute mu uloge čuvara, što također može biti okidač za napad na dječaka.
Ovakav model ponašanja vlasnika prema psu drži neprihvatljivim, lošim.
– Argentinska doga nije pas za lanac, on je pas s lovačkim genima. To je vođa koji brani sebe kada je ugrožen, obitelj, svoj teritorij. Lanac tu ne pomaže. Nikada svoje pse u kućnom okružju nismo vezivali, to je nedopustivo – kaže Sanda. S njezinim se tvrdnjama slaže i Zoran Dadić, predsjednik Kluba sportskih pasa Split.
Navodi i kako postoji velika mogućnost da su psi stigli iz kućnog uzgoja, onog u kojem se može dogoditi parenje bliskih članova. Sve to uzrokuje stvaranje pasa koji mogu izgledati kao dogo argentino, ali s genetičkim greškama. Onima koje će kad-tad izići na vidjelo. Zato on i kinološki članovi podržavaju kupnju u kontroliranom uzgoju, u kojem se psu zna podrijetlo deset generacija unatrag.
– Dva susjeda vide da imaju sličnu pasminu, lijepo im ti psi međusobno izgledaju i onda ih pare ne znajući da su rođaci. To je strašno, te greške mogu dovesti do ispada u ponašanjima. Do prije 15 godina nisu bili zabilježeni napadi dogo argentina na druge pse ili ljude. Taj se problem tek od tada počeo događati, a ja ga vežem uz kućna legla i nepravilan uzgoj.
Argentinski pas nije nastao u laboratoriju, nego križanjem 13 pasmina, kako bi se stvorio teški gonič za lov na divlje svinje. To nam je potvrdio i naš gost na splitskoj izložbi pasa, unuk čovjeka koji je tu pasminu i stvorio – kaže Zoran Dadić za Slobodnu Dalmaciju.
Ne dajem ih baš svakome
– Svoje pse ne dajem svakome, dobro pogledam u čije će ruke ići moji štenci. Trebaju biti upoznati s pasminom, morali su prije imati nekog psa, dogo argentino im ne smije biti prvi pas u životu, i trebaju za njega imati puno vremena jer ovaj pas traži istrčavanje. Puno sam njih odbila i mnoge navela da se ipak priklone nekoj drugoj pasmini – kaže Sanda Jurjević.