Pozdrav svima. Ja sam Zrinka. Imam dva psa, od kojih jedan manijakalno laje - počinjem svoju ispovijest i brišem oznojene dlanove o hlače. - Bok, Zrinka - pozdravlja me grupa ljudi oko mene.
- Došla je k meni s ulice, skotna. Rodila je mrtve bebe, kastrirala sam je i naučila da normalno ide uza stepenice, vozi se liftom, igra se igračkama, jede iz zdjelice... Ispočetka nije lajala, ali je u jednom trenutku počela i nije prestala. Otkako ju je ugrizao pas, sve je gore. Laje kao luđak na sve: druge pse, ljude, bicikliste... Jednom je, kunem se, lajala na stup javne rasvjete. Međutim, doma je savršena. Jako je volim i želim da postane socijalno funkcionalan pas, završavam svoju ispovijed i sjedam na stolicu. Grupom se razliježe mrmor podrške.
Tako nekako u mojoj glavi izgleda ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....