Intimne i privatne probleme najčešće držimo za sebe, a rijetko ih dijelimo s najbližim članovima obitelji ili prijateljima ili s profesionalnim sugovornicima kao što su psiholozi i psihijatri jer se sami ne znamo nositi sa situacijom.
No, ova žena je odlučila javno progovoriti o tome što znači voljeti ovisnika, što znači biti s ovisnikom u braku i podizati s njim obitelj. I još važnije - što znači ostaviti ovisnika te kakve to osjećaje izaziva kod osobe koja je donijela odluku.
Autorica Emily Lingenfelser koja je prvo objavljivala na svom blogu Emily is fearless (Emily je neustrašiva), a danas piše kolumne i komentare za nekoliko lifestyle portala, proživjela upravo ono o čemu smo pisali u uvodu. Emily je nakon višegodišnje borbe s muževom ovisnošću odlučila započeti novi život s njihovim malim sinom što joj je bila najteža odluka u životu.
Kako piše u uvodu, boji se da ga je iznevjerila, da nije bila dovoljna, ali da ga je voljela svim srcem. Nakon prekida nema večeri kad ne razmišlja o tome kako joj je mužu sad - možda mu je hladno, možda je sam, povrijeđen ili preplašen. Pita se i je li još uvijek živ.
‘Kad pomislim na sve to, zlo mi je i samo te želim čuti kako pričaš neki užasan vic koji mi uopće nije smiješan.
Ponekad je jednostavnije vjerovati da si odabrao drogu umjesto mene, da si imao izbora, da si sad sretniji. Međutim, to traje samo trenutak jer se onda sjetim da je ovisnost bolest. To je bezosjećajno čudovište koje uništava živote, obitelji i ljude svaki dan, a ni najmanje ne mari za to.
Prisjećam se Ryana prije nego što je postao ovisnik. Mladi muškarac s prekrasnim plavim očima i zaraznim osmijehom, koji je sanjao o tome da će postati otac i koji se prilično nezgrapno upucavao.
Vidiš, voljela sam Ryana. Borila sam se za Ryana. Podržavala sam Ryana. Onog Ryana koji bi se povremeno pojavio i podsjetio me da postoji stvarna osoba duboko ispod ovisnika koji laže, vara, krade i nestaje; koji je sebičan, ćudljiv i distanciran; koji uvijek bira drogu.
Vidiš, mrzim čovjeka koji bira drogu, a ne mene, a ne svog sina, a ne svoju obitelj. Mrzim ovisnika koji je polako progutao osobu koju sam voljela i odbio ga vratiti. Mrzim neprepoznatljivu osobu koja si postao.
Unatoč mojim uzaludnim i očajničkim nastojanjima da te spasim od samoga sebe, gledala sam te kako nestaješ i blijediš. Bespomoćan. Beznadan.
Ostala sam tako dugo jer sam uvijek vjerovala u tebe, vjerovala sam u nas. Gledala sam tvoju prošlost i tvoju bol i tugu, i željela sam ti pružiti izlaz koji nije uključivao drogu. Izlaz koji si uvijek htio, ali nisi mogao naći. Htjela sam ti pokazati da možeš biti sretan, da zaslužuješ biti sretan.
Možda sam te iznevjerila. Možda nikad nisam bila dovoljna ili nisam bila ono što je tebi trebalo. Možda sam samo pogoršala stvari. Al kvragu, voljela sam te. I sad, kad biram odlazak, radim to jako teško i nevjerojatno tužna.
Jer ti si bio moj muškarac. Bio si mi najbolji prijatelj i osoba s kojom sam htjela provesti ostatak života. Nikad nisam sumnjala - ti si bio ljubav mog života. Ono što smo imali moglo je biti veličanstveno. Mogla je to biti ljubav o kojoj pišu u pjesmama. Moglo je biti zauvijek. Trebalo je biti zauvijek.
Ali ne mogu se držati za čovjeka kojeg nema. Za čovjeka koji ne mari za sebe. Za čovjeka kojem je stalo samo do sljedećeg šuta. Za čovjeka kojeg je progutalo čudovište. Za čovjeka kojeg ne mogu popraviti, kojeg ne bih ni trebala popravljati.
Ostaviti te je bilo nešto najteže što sam u životu morala napraviti i stalno preispitujem tu odluku jer se užasavam ideje da si sam. Užasavam se činjenice da misliš kako nikome nije stalo i kako nemaš nikoga kome se možeš obratiti.
Ali istovremeno znam da ne mogu nastaviti tim destruktivnim putom zajedno s tobom. Znam da me naš sin treba. Znam da su ti moje razumijevanje, empatija i ljubav pomogli. Spriječili su te da dotakneš dno koje bi te zapravo moglo i osvijestiti da shvatiš što bi sve mogao izgubiti.
A to je - sve.'
Emilynu objavu u cjelosti možete pročitati na portalu YourTango .