Primoštenu, koji smo posjetili, kao i sva mjesta, ujutro i navečer, čuli smo toliko lipih stvari da nema pretjerane potrebe sada ih napisati. Ujutro smo pronašli srdelu na neuglednoj ribarnici, ali sutradan navečer nismo uspjeli uhvatiti ugostitelje u tipičnoj laži - danas nemamo, ali smo imali jučer. Došli smo, naime, dosta kasno, u 22.50 smo se parkirali, a otišli u 24.05.
Dogodilo se to sasvim slučajno, ali po važećim propisima na neasfaltiranom parkiralištu trebali smo za tih sat i petnaest minuta platiti tri sata, jer se svaki puni započeti sat računa 10 kuna. Dečki su nam naplatili dvadeset, a i mali prigovor je bio dovoljan da nam odgovore: - Mi smo vam, znate, posebna republika, latinoameričkog tipa.
Nismo neke picajzle, ali za Primošten su nam mnogi rekli da ćem...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....