Treba li pušačima smanjiti plaću za iznos koji im poslodavac plaća dok su oni na čik-pauzi? Posljednjih dana o tom se pitanju razvila žestoka rasprava u Velikoj Britaniji jer su poslodavci, tri godine nakon primjene zabrane pušenja u javnim prostorima i na radnom mjestu, shvatili da im odlazak na pušačke pauze usporava radni proces, odnosno da najmanje sat vremena dnevno plaćaju svoje zposlenike da bi dimili na ulazu u poslovnu zgradu umjesto da rade. Za stotine zaposlenih u vijeću okruga Norfolk to je od prije dva dana realnost jer će im se pušački užitak odbijati od plaće.
Umanjen iznos
Očekuje se da će se isti trend nastaviti i kod drugih poslodavaca u britanskom javnom, ali i privatnom sektoru. Oni koji puše moći će to činiti samo na svoj račun! Naime, okorjeli pušači koji se ne mogu odreći cigarete ni za vrijeme posla koriste ne samo uobičajenu dnevnu pauzu za ručak da bi smirili ovisničku krizu već i dodatne minute tijekom radnog dana. Britanci su očito zaključili da bi svi oni koji krenu na čik-pauzu trebali cvikati svoje kartice, a poslodavac bi im svakog mjeseca umanjio plaću za određeni iznos s obzirom na to da za tih 15 minuta pauze svakih sat ili dva nisu bili na svom radnom mjestu.
Skupo za sve
U Hrvatskoj zasad takvih dilema nema jer u dijelu tvrtki puši se na radnom mjestu unatoč zakonu koji to brane jer inspekcije ne rade svoj posao, a sve s obrazloženjem da “ne trpi proizvodnja”. Bolje da strada zdravlje nepušača.
Istraživanje koje je prije dvije godine proveo potral MojPosao pokazalo je da 90 posto pušača u Hrvatskoj puši i tijekom radnog vremena. Samo njih 10 posto reklo je da osam sati mogu bez cigareta. Četvrtina tijekom radnog vremena puši tri do četiri cigarete, a 22 posto pet do šest cigareta. Oko pet posto popuši cijelu kutiju, a dva posto i više. Sami pušači uglavnom su bili uvjereni da za pušenje ne potroše više od pola sata, kolika im je i dnevna pauza, ali njih 17 posto smatra da se to protegne i na sat vremena. Za oko 33 posto zaposlenih u hrvatskim tvrtkama poslodavci su predvidjeli prostor za pušenje, ali 30 posto puši ispred zgrade, još 18 posto na terasi, a 8 posto ode do obliženjeg kafića.
Da je pušenje skup sport koji košta i pušače i poslodavce i državu. Naime, u Hrvatskoj većina pušača mjesečno troši od 500 do 1000 kuna za svoju ovisnost i godišnje popuši oko 9700 cigareta. Pušenje im oduzme im oko 39.000 minuta ili gotovo mjesec dana života ili gotovo sva i pol radna tjedna. Poslodavci bi pak mogli izračunati koliko troše na jednog pušača ako mu plate jedan sat dnevne čik-pauze.
Američka računica
Ako je prosječna cijena rada jednog sata oko 30 kuna, onda tijekom godine pušač poslodavcu “popuši” najmanje mjesečnu plaću i pol, što je zapravo i bio poticaj Britancima da krenu u penalizaciju pušačkih pauza.
U SAD-u glavnoj fronti u ratu protiv cigareta, tih dilema nema. Dok se radi, nema ni pušenja, ni čik-pauza, pa ni problema s neplaćanjem. Uostalom, u toj su zemlji i prije zabrane pušenja u oglasima za radno mjesto isticali - nepušenje
Pušenje na poslu
90 posto pušača u Hrvatskoj puši i tijekom radnog vremena.
25 posto popuši tri do četiri cigarete
22 posto popuši pet do šest cigareta
5 posto popuši cijelu kutiju
30 minuta je vrijeme koje pušači misle da potroše na čik pauze
30 posto ih puši ispred zgrade jer nemaju prostorije za pušenje
18 posto puši na terasi
8 posto ode do obližnjeg kafića