Svi mi koji se intenzivno bavimo putovanjima imamo svoje razloge i svoja tumačenja neprestane potrebe za gibanjem. Zaista sam se naslušao raznih objašnjenja i izlika, od toga da na svakom novom putovanju čovjek još bolje počinje shvaćati ulicu u kojoj živi, do toga da je putovanje u nepoznate krajeve zapravo putovanje čovjeka u samog sebe. Svatko ima svoje viđenje stvari.
Što se mene osobno tiče, istina je da sam jednom davno, na nekom križanju, možda je bila peta avenija i Broadway, a možda Smičiklasova i Vlaška, ne sjećam se više na kojem, nije više niti važno… ali jednom davno sam na nekom križanju vragu prodao dušu, a on me osudio na prokletstvo koje kaže da ću svoj mir, ili barem njegove fragmente, pronalaziti samo ako ću putovati, i to na veoma nemiran način....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....