Obilazimo Komižu. Na obzoru prema zapadu tamna gorovita silueta otoka. To je Svetac. Pučinski otok visokih klisura, pristupačan samo za lijepa vremena.
Otok misterija i intrigantne prošlosti. Otok oko kojega se pletu mnoge tajne i legende. Davno je bio nastanjen. Danas više nije. Otprije 250 godina tu je živjela komiška obitelj Zanki. Oni su mu i vlasnici. Danas su tu samo ljeti - Zankiji i njihovi gosti.
Mjesto za gusarenje
Ono što nas posebno ovamo privlači je Teutin dvorac na njegovu oko 300 metara visokom grebenu. Nije sporno. Tako ga odvajkada zovu: Teutina kula, Teutin grad, Krajicin...
Sve je počelo s njezinim mužem Agronom oko 230. godine prije Krista. U njegovo je doba Ilirsko kraljevstvo bili na vrhuncu vojne moći i na moru i na kopnu. Zato mu se i makedonski kralj obratio za pomoć protiv Grka koje je i Agron rado imao za žrtve. Pobjeda mu je donijela golem plijen. Agron se od veselja toliko nalio teškim grčkim crnjakom da je umro u snu.
Udovica Teuta, sada kraljica, brzo se snašla. Nastavila je s dobro uvedenim poslom - gusarenjem. Žrtve su najčešće bili Rimljani. Plijen je uvijek bio velik i od njega se moglo kraljevski živjeti. Nit’ orao, nit’ kopao, a dvorac (kod Sućurja na Hvaru) pun zlata, srebra, nakita, vina, ulja i svakojakih đakonija otetih rimskih trgovcima, patricijima, bonvivanima i hedonistima. Kad je to ovima dozlogrdilo, poslali su na nju opaku vojsku. Doživjela je velik poraz. Morala je abdicirati. Možda i ne bi bilo tako da je nije izdao njezin kapetan mornarice, ujedno i ljubavnik Demetrije.
Teuta se sklanja na Svetac. Prati je njezina vjerna dvorska svita s nešto vojske i vjernih mornara, s floticom brzih i okretnih brodica liburna.
Promatračnica
Svetac je sjajno mjesto za gusarenje. Pokraj njega prolazi jadranska ruta istok - zapad i sjever - jug. Kula je sjajna promatračnica. Kada se na vidiku pojave jedra, njezina se posada sjuri na obalu, spusti liburne u more i žrtva više nema šanse. Opet se na Teutinu dvorcu lagodno živi od kraljevskog plijena.
Tako bi ova priča i završila poput mnogih drugih “bila jednom jedna kraljica” da se nisu pojavili Zankiji. Jednoga dana odlučili su proširiti vinograd, pljunuli su u šake, uzeli maškine i krenuli po obronku da ga iskrče i zasade lozu. Odjednom - ljudske kosti. I to kakve - krupne, teške, dugačke, očito muškaračke.
Tako i toliko krupnih ljudi na otoku nikad nije bilo. Ni Ilira, ni benediktinaca, ni pastira... Kako je seks udružen s moći najjača sila koja pokreće svijet, a znajući njezine ljubavničke apetite, ostaje samo jedno: Teuta nije otimala samo teret, nego i živi plijen. I to samo lijepe i krupne muškarce, koji su izgledom obećavali duge noći pune užitka i sladostrašća.
Ljubavnici
Ne zna se kako su ti ljudi skončali, nasilno ili od nemoći, o tome možemo samo nagađati, premda već ima takvih slučajeva slikovito zabilježenih u kraljevskoj povijesti. Primjerice, ruska carica Katarina Velika imala je ljubavnike na tekućoj vrpci i cijeli uhodani sustav za njihov angažman. Svaki bi potencijalni ljubavnik potrebite carice morao zadovoljiti čvrsto zadane standarde. Najprije, morao je biti naočit i izgledati obećavajuće (kao i kod Teute).
Tada bi dvorski liječnik provjerio je li kandidat posve zdrav. Zatim bi zadužena dvorska dama, grofica, najprije obavila test - isprobala bi njegovu izdržljivost i ljubavničko umijeće. Tek tada bi kandidat bio pušten u caričinu ložnicu. Katarina Velika imala je i nekoliko ljubavnika istodobno. Otvoreno je govorila da joj seks treba barem šest puta dnevno. A na kraju bi se svakom od zaslužnih bogato odužila. Darovala bi im posjede, dvorce, titule, jednome čak i tisuću slugu.
Ne zna se je li Teuta imala dvorske liječnike i dvorske dame -”kušačice”. Vjerojatno nije. Još je manje vjerojatno da bi svojim gusarenjem stečenim ljubavnicima išta darovala, osim sebe. Jer, bila su to sirova i surova vremena (a takvo je bilo i mjesto), pa ih je Teuta vjerojatno dala sve posmicati i zakopati.
Bila je to možda i njezina osveta cijelom muškom rodu kada znamo kako ju je izdao njen ljubavnik i zapovjednik mornarice tako da je ostala bez trona i bila prisiljena živjeti na ovom divljem pustom mjestu. Bilo kako bilo, Zankiji, koji su pronašli opisane kosti, ogradili su to mjesto suhozidom. Tamo danas više nitko nigdje ništa ne kopa.