Noge mi više nisu teške, cesta je napokon ravna, a iza oblaka je stidljivo provirilo i sunce. S moje desne strane je gusta šuma Moslavačke gore, s lijeve šumi potok i pretvara se u slap.
Mislim da je to bio taj trenutak, negdje na 15. kilometru E-bike izazova Moslavačkom gorom, kada sam shvatila koliko je život zapravo lijep i jednostavan. Glava je prazna, stres svakodnevice daleko, ovdje smo samo ja, šuma i moja dva e-kotača.
Učini to čovjeku fizički napor, pogotovo kad se izmjenjuje s naletima adrenalina, kad te okružuje priroda kakva je nekad bila, prije nego što je ljudska ruka počela po njoj hladnokrvno intervenirati.
Trenutak potpunog zena za mene je nastupio otprilike na polovici rute koju smo prošle nedjelje u maloj grupi entuzijasta, pod budnim okom iskusnih vodiča ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....