Približili smo se Antarktici u zoru, kad je cijeli brod spavao. Probudio sam se umoran, kao da sam cijelu noć probdio na mostu, rame uz rame do kapetana. Kao da smo šutke gledali u maglu ispred nas, gustu maglu koja se nadvila oko nas i sjela na ledeno more kao da nema namjeru nikad otići odavde. Pogleda oštrih, koncentriranih, kao da smo pazili da iz te magle ne izroni velika santa leda, veća od broda, veća od života, ne bismo li stigli spriječiti eventualni sudar s njom. Kaplja znoja kotrljala se niz kapetanovo čelo, a ja sam se čudio što radim ovdje, na mostu, do njega. Osjećao sam se kao da sam promatrač, ali sam dobro znao da zapravo igram bitnu ulogu. Pitao sam se nisam li zalutao u taj film. A istovremeno sam slutio da ja taj film režiram.
Probudio sam se ionako oša...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....