Svakome tko poznaje Dalmaciju zimi taj je prizor morao prizivati snažno “deja vu” osjećanje. Putnička čekaonica koja je pamtila bolje dane. Uvenuli linoleum, žmirkava rasvjeta te stolice koje podsjećaju na doba kada su možda bile pomodne. Ali, interijer u stanju blage oronulosti nije jedino što me u tom prizoru podsjećalo na dom. Na dom su me još i kudikamo više podsjećala lica. Bradati ljudi srednjih godina po čijoj preplanuloj puti shvatite da rade na otvorenom. Činovnici s laptopima koji mogu biti službenici ministarstava, inspektori, suci ili geometri. Pomorci na povratku s vijađa, prepoznatljivi po mekim naprtnjačama i gardu alfa-mužjaka. Studenti na putu doma. Rijetki turisti. Starica u kolicima, u pidžami, na putu kući, vjerojatno nakon bolničkog liječenja u glavnom gradu....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....