U buci svakodnevice, između brzih odluka, nametnutih trendova i notifikacija, lako zaboravimo tko smo, koliko vrijedimo i koliko je neiscrpno bogatstvo koje nas okružuje. Kampanja Hrvatske turističke zajednice "Posjeti me" podsjetnik je na to - priča o tihim, iskrenim mjestima, o četiri regije koje nisu kulise nego živi prostori: Korčuli, zaleđu Zadra, Podravini i Lici. Sve su to krajolici u kojima se čovjek još uvijek može zaustaviti i čuti sebe. I svijet oko sebe.
Na Korčuli, u sjeni kamenih zidina i pod svjetlom mora koje se prelijeva između modre i tirkizne, zvuk ima oblik. To može biti udarac vesla o površinu, šum vjetra koji se gubi u vinogradima ili koraci prolaznika na kaldrmi staroga grada. Ovdje se priča ne prepričava, nego se doživljava. Moreška, stari viteški ples, nije tek predstava za turiste nego spona prošlosti i sadašnjosti, dokaz da otok još diše ritmom svojih predaka. Korčula ne pokušava biti moderna ni retro, ona jednostavno jest - otočka, mediteranska, tiha i svoja. I u toj jednostavnosti skriva svoju snagu.
Kad padne mrak, dok se iz konoba širi miris svježe ribe i vina, a dalmatinski klapski glasovi postaju dio noći, shvati se da ovdje nema potrebe za filterima. Sve je već savršeno usklađeno: zvuk, okus, pogled, osjećaj. Korčula je otok koji ne zaboravlja tko je, i zato svatko tko dođe ovdje odlazi bogatiji za djelić tog identiteta.
Zajednički ritam
Zaleđe Zadra, daleko od razglednica s obalom, otkriva drugačiji pejzaž Dalmacije. Tamo gdje rijeka Zrmanja urezuje kanjon u kamen, a masline prkose buri, život je sporiji, ali puniji. Na benkovačkom sajmu miješaju se zvukovi razgovora, smijeha i životinjskih koraka, prizori koji su možda skromni, ali autentični. To je prostor u kojem se još uvijek živi u skladu s prirodom, gdje se zvuk gusala ili miris svježe pečenoga kruha u krušnoj peći čine važnijima od svega digitalnog. U toj tišini zaleđa, koja nije prazna nego bogata, krije se ono što putnik u suštini traži - autentičnost. Iza svake ceste, iza svakog maslinika i starog suhozida, krije se sloj povijesti i ponosa.
U zaleđu Zadra ništa se ne nameće, sve se otkriva polako. Taj osjećaj iskonske pripadnosti, taj mir koji se osjeti kad se zastane uz rijeku i sluša vjetar, rijedak je dar u suvremenom svijetu koji sve mjeri brzinom i profitom.
U Podravini, gdje se rijeka Drava mirno proteže uz ravnice i sela, krajolik diše sporim, blagim ritmom. Tu su boje mekše, svjetlost drugačija, a ljudi takvi da pozdrav ne izgovaraju iz navike, nego iz poštovanja. Tradicija ovdje nije folklor za izložbu - ona je svakodnevica. Miris hrane, zvuk kotača bicikla po prašnjavom putu, susret na seoskoj tržnici... sve su to mali rituali koji čine cjelinu života.
Podravina nije luksuzna, ali upravo u tome leži njezina čar, u miru, u osjećaju da svijet može biti jednostavan, ako mu dopustimo. Ovdje ljudi i krajolik imaju zajednički ritam. Možda upravo zato Podravina djeluje kao živi muzej emocija, prostor koji spaja prirodu i čovjeka, a ne suprotstavlja ih. Dok sunce zalazi iza polja kukuruza, a rijeka Drava mijenja boje, čovjek osjeća ono što često zaboravi u užurbanosti grada, da je sreća ponekad samo u pogledu na nebo bez žurbe.
Jedna poruka
I konačno, Lika. Prostor između planina, šuma i tišine. Tamo gdje se Velebit uzdiže prema nebu, a Plješivica čuva kamenite uspomene, čovjek shvati koliko su priroda i vrijeme moćni. Zvuk koraka na Premužićevoj stazi, šum vjetra kroz krošnje, tišina koja gotovo zuji, sve to djeluje kao iscjeljenje. Lika ne zavodi, ne traži pažnju, to je prostor u kojem se vraćamo sebi jer nas priroda na to jednostavno natjera. Kad magla padne preko Like, kad se dim podiže iz dimnjaka starih kuća, sve poprima neku mirnu ozbiljnost. Ova je regija dovoljno divlja da nas podsjeti na snagu prirode i dovoljno blaga da nas nauči strpljenju.
Četiri regije, četiri različita svijeta, a jedna zajednička poruka - u Hrvatskoj još uvijek postoji neiscrpna ljepota koja se ne mjeri brojem noćenja, nego osjećajem. Kampanja "Posjeti me" nije poziv na putovanje u turističkom smislu, nego na povratak osjetilima: mirisu zemlje, zvuku mora, dodiru kamena, okusu vina, pogledu koji se ne može snimiti kamerom. Svaka od ovih destinacija nudi doživljaj koji ne prestaje kad se vratite kući, jer ono što nosite iz njih nije suvenir, nego sjećanje.
U vremenu u kojem svi trče za novim, ove četiri priče pokazuju da se smisao nalazi u starom, u tihom, u onom što traje. Korčula, zaleđe Zadra, Podravina i Lika podsjećaju nas da Hrvatska nije samo zemlja razglednica, nego zemlja ritmova, boja, mirisa i ljudi koji još uvijek znaju živjeti u skladu s prirodom. I možda je upravo to ono što današnji putnik najviše traži. Ne savršenu fotografiju, nego osjećaj da pripada mjestu koje je istinito.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....