Ah, poklon-bon, to ružno pače među darovima.
Nitko ga ne želi, poklanjaju ga s grčem u želucu, a prvi put kad mu se razvesele, obično je nakon subotnjeg pospremanja kad ga pronađu zabijenog na dnu neke ladice, zajedno s isteklim karticama i punjačem od nekog predratnog mobitela.
Nemaš pojma tko ti ga je, niti kada poklonio.
Najčešće je za neku trgovinu u koju ne zalaziš ili - ne daj, Bože - za wellness koji valjda i pohode samo zahvaljujući bonovima.
Srećom, svi do zadnjeg u pravilu su već istekli.
Na mojem groblju poklon-bonova jedan stećak postavila sam za masažu u nekom kozmetičkom salonu u Dubravi, pokopan je tamo i jedan wellness tretman, uz “Ave Mariju” ispraćivala sam nekoliko detoksikacija i jedno trajno lakiranje.
Bez sumnje, karmine slijede i za darovnu kar...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....