Ispijamo svoju prvu jutarnju kavu na terasi apartmana u Zaglavu, mirno i opušteno jer vremena imamo napretek. Tihi zvuk valova koji dopire s obale tek povremeno prekida cvrkut mladih lastavica pod strehom dok čekaju roditelje da im donesu jutarnji obrok. Naš se smještaj nalazi u sklopu ronilačkog centra Kornati diving što bitno olakšava pripreme i logistiku.
Oprema je spakirana, prijevoz već čeka i sve je spremno za novu podvodnu avanturu po Dugom otoku s Matthiasom i Danielom Pollok, voditeljima ronilačkog centra.
Matthias je instruktor po ronilačkim asocijacijama PADI, SSI i IAC, s dugogodišnjim iskustvom ronjenja u Sredozemnom moru i Atlantiku, također i kao voditelj ronilačkih centara. Govori njemački, poljski i engleski jezik. Hrvatski tek uči, ali kod nas je već radio i ranije, a sada se vratio na jedno od svojih omiljenih ronilačkih područja – Jadransko more, gdje je prije dvije godine preuzeo ovaj ronilački centar na Dugom otoku. Daniela, njegova poslovna i životna partnerica voditeljica je ronjenja, a svoje znanje i strast prema podvodnim aktivnostima, uz obavljanje onih nevidljivih administrativnih zadataka, prekrasno nadopunjuje svojim blagim karakterom koji će uvijek pružiti toplu domaćinsku dobrodošlicu zbog koje će se svaki gost vrlo rado vratiti u centar.
Park prirode
Na ovom otoku svaki zaron otkriva novu priču: od tajanstvenih zidova i špilja kod Brbišćice do mirnog plavetnila u uvali Sakarun, gdje se svjetlost poigrava s pijeskom i kamenjem. Dugi otok ne zavodi glasno – on šapuće kroz morske struje, pozivajući nas da zaronimo sporije i pažljivije. To je otok posebnosti i nevjerojatnih kontrasta, pripada zadarskom arhipelagu i najveći je otok u skupini sjevernodalmatinskih otoka. Dužine je oko 45 kilometara, čime opravdava svoje ime, ali ipak nije najduži na Jadranu, Cres i Hvar ga dužinom premašuju.
Jugoistočni dio otoka zaštićen je i proglašen parkom prirode, dok je sjeverozapadni dio Dugog otoka prepoznat kao jedno od najprivlačnijih i najzanimljivijih područja Zadarske županije te je proglašen značajnim krajobrazom. Na otoku se nalazi dvanaest naselja, a glavno administrativno središte je mjesto Sali, mali ribarski gradić opuštenog mediteranskog šarma i duge ribarske tradicije koja traje i danas, što dokazuje i opstanak renomirane tvornice za preradu ribe Mardešić, osnovane još 1905. godine, a koja predstavlja jedan od najstarijih simbola ribarske tradicije na hrvatskim otocima općenito.
U jugoistočnom dijelu Dugog otoka smještena je uvala Telašćica, okružena s 13 otoka i otočića, te šest otočića unutar uvale. Parkom prirode je proglašena 1988. godine, zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, značaju, prirodnom i kulturnom bogatstvu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, specifičnom biljnom i životinjskom svijetu, kako na površini tako i pod morem. Ukupna površina Parka prirode je 70,50 km2 i to 25,95 km2 na Dugom otoku i susjednim otočićima te 44,55 km2 na moru.
Vrhunske lokacije
Uvala Telašćica slovi kao najsigurnija, najljepša i najveća prirodna luka u Jadranskom moru, u kojoj se nalazi 25 malih plaža, a s vanjske strane otoka, kao kontrast, glasoviti su strmci Dugog otoka, takozvane stene, koje se uzdižu do 161 metra nad morem i strmoglavo spuštaju u dubinu do 90 m. Visoki klifovi nastavljaju se pod morskom površinom i do devedeset metara dubine. More zauzima najveći dio Parka Telašćica i jedno je od njegovih najvećih prirodnih bogatstava.
Pozicija ronilačkog centra Kornati diving je idealna, smješten je u Zaglavu, a djeluje u akvatoriju između Parka prirode Telašćica i Nacionalnog parka Kornati, iz čega se već logički da zaključiti da su ronilačke lokacije koje nudi svojim gostima vrhunske. Podmorje Telašćice i općenito Dugog otoka, jedno je od najočuvanijih u Jadranu i pozicije koje smo imali priliku vidjeti su nešto sasvim posebno. Divljina prirode koja buja na kopnu jednaka je onoj pod površinom mora i podmorski zidovi Telaščice, poput onih u Kornatima su prizori koje svakako treba doživjeti.
Iz Zaglava se već u dometu pet nautičkih milja nalazi pregršt dobrih pozicija poput Tukošćaka, Mrtonjaka, Lavdare, Parde ili Mrtovnjaka, dok se malo dalje nalaze predivni vrtovi gorgonija u podmorju Malog i Velog Babuljaša, Rivanjski kanal ili olupina broda Ledenik. Ipak one najbolje lokacije nalaze se na pozicijama prema otvorenom moru, a mi smo ciljali upravo na njih. Iako su neke kompliciranije za ronjenje, poput Kampanela Mišnjak do čije se bogate šume gorgonija fantastičnih kolorita potrebno spustiti na dubine veće od 40 metara, postoje i one nešto lakše poput sustava špilja Brbišćica ili špilje Golubinka koje nude jednako uzbuđenje ronjenja, a pogodne su i za ronioce s nešto manje iskustva.
Kruženje po zidu
Započeli smo lakšim zaronom oko poluotočića u mjestu Šavar, s obzirom na to da je u našoj ronilačkoj grupi bilo i nekoliko početnika. Mjesto je poznato po špilji Strašna peć u kojoj organizirane ture vodi simpatični Nigerijac Oyekunle Oyerogba ili bodul Kunle, kako ga mještani od milja zovu.
U prelijepoj uvali mjesta, smješten je okrugli otočić koji je kasnije s kopnom spojen nasipom. Na njemu se nalazi predromanička crkva sv. Pelegrina građena u razdoblju od 7. do 9. stoljeća i predstavlja jedinstven primjer sakralne arhitekture te je klasificirana kao spomenik nulte kategorije.
Na zaron nas je kombijem centra vodio Franky, čiji opis na stranicama centra pomalo opisuje njegov karakter: – Da, nekima možda izgleda kao da bi mogao jesti morske pse za doručak, ali Franky je apsolutni dragulj! Izrazito duhovit, podrijetlom iz Njemačke, s iskustvom rada u ronilačkim centrima od Hrvatske do Balija, Franky nas je dovezao iz Zaglava do Šavara, a potom nam detaljno objasnio slijed zarona: vrlo jednostavno kruženje po podvodnom zidu oko malog otočića s crkvom. Mogli smo sami odabrati smjer ronjenja, pa smo se razdijelili u dvije grupe, Franky je vodio manje iskusne ronioce, dok smo mi mogli neometano uživati u podvodnim kadrovima.
Bilo ih je napretek, ne u smislu bogatih lepeza gorgonija ili širokog raspona žarkih boja, ali uz malo sreće ovdje se mogu susresti velika jata gofova, salpi, poneka murina, hobotnica ili jastog. Bio je ovo lijep opuštajući zaron, svojevrsna priprema za nadolazeće vrhunske lokacije poput akvatorija otočića Veli i Mali Garmenjak i Sestrice Male u Parku prirode Telašćica. Autonomno ronjenje na ovim lokacijama je dozvoljeno isključivo u organizaciji lokalnih ronilačkih centara koji su za to dobili koncesiju.
Varljiva prozirnost
Otočići Sestrice se nalaze jugoistočno od Garmenjaka Velog te južno od Rta Vidilica, najjužnije točke Dugog otoka. Kao i na većini strmih podmorskih zidova Telašćice, razvijene su tzv. koraligenske zajednice, gdje uz koraligene alge u njima prevladavaju razni žarnjaci, različite spužve i brojni mahovnjaci.
S povećanjem dubine scenarij na podmorskim zidovima postaje sve atraktivniji i lako se prevariti i prepustiti šarenilu. Zbog toga je potreban izniman oprez kako ne bismo prekoračili dubinu do koje smijemo ići. Ove su lokacije namijenjene iskusnim roniocima i potrebna je dobra priprema prije ronjenja.
Na većim dubinama, mahom preko 50 metara, može se pronaći i sve rjeđi crveni koralj (Corallium rubrum) kojeg je zbog atraktivnosti i prekomjernog izlova sada gotovo nemoguće pronaći u plićim područjima Jadrana. Južna strana Male Sestrice krije podmorski prirodni zid koji se proteže čitavim otokom, a na dubinama od 40-ak metara i dublje rastu široke lepeze žutih i crvenih gorgonija, dok se murine, jastozi i škarpine vrlo često pokazuju i izvan svojih rupa. Ovdje se mogu vidjeti i razne vrste pučinskih riba.
Na Velom i Malom Garmenjaku je moguće zaroniti na više pozicija, a svaka od njih je jednako atraktivna i bogata životom. Ronjenje na samim strmcima Velog Garmenjaka podrazumijeva i velike morske dubine, pa je ronjenje možda malo teže, ali zato ljepše, naročito na južnoj strani otočića gdje se velike gorgonije lepezasto šire i prema dnu postaju sve gušće. Područje podmorskih strmaca naseljava i rijetka vrsta kolonijalnog žutog žarnjaka Gerardia savaglia ili Zlatna gerardija, vrsta mekog koralja koja živi isključivo na strmim stijenama i dubinama većim od trideset metara, na mjestima jakih morskih struja. Njene kolonije mogu narasti velike i vrlo su atraktivne na fotografijama. Zbog toga smo se na mjestima gdje smo je pronašli zadržali što smo dulje mogli, ali je ipak zbog velike dubine naše vrijeme bilo vrlo ograničeno.
Urušeni svodovi
Jedna od ljepših lokacija dogootočkog akvatorija je i sustav špilja Brbišćica ili Brbinjšćica, nasuprot naselja Brbinj, do kojih je moguće doći i brodom i kopnenim putem, iako je ova prva opcija ipak jednostavnija zbog težine ronilačke opreme koju je potrebno donijeti do mora. Igra svjetlosti u brojnim kavernama i usjecima nekadašnjeg špiljskog sustava čiji su svodovi danas urušeni, čini ovu lokaciju iznimno atraktivnom, a male dubine na kojima se nalaze brojni tuneli i kanjoni čine je dostupnom i za ronioce s nešto manje iskustva.
Špilje su dovoljno osvijetljene sunčevim zrakama koje se probijaju kroz otvore u stijenama i stvaraju pravo malo ronilačko igralište upotpunjeno svjetlosnim efektima u nijansama plave. Najplići dijelovi podvodnih kanjona nalaze se već na metar-dva, što čini odličnu kulisu za takozvane split ili razdvojene podvodne fotografije gdje se pola kadra nalazi pod morem, a druga polovica izvan njega.
Posebno se ističe špilja Golubinka, smještena tristotinjak metara od ulaza u uvalu Brbišćicu prema sjeverozapadu, čija su posebnost široke dvorane pod morem i nad morem, dok joj se ulaz nalazi iznad površine. Svjetlosne zrake ovdje stvaraju zaista posebnu igru, a u špilju prodiru u točno određeno vrijeme. Ljeti je to između 12 i 13 sati kada se zidovi špilje presijavaju u svim mogućim bojama. Ovo je definitivno najljepša špilja Dugog otoka, a ovdje je stanište pronašla i na otoku najveća kolonija šišmiša.
Dvije olupine
Još jedna posebnost Golubinke je i bioraznolikost koja se u njenom podvodnom dijelu pronalazi. U ovoj je špilji zabilježeno čak pedeset vrsta morskih spužvi. Svaka ronilačka lokacija Dugog otoka koju smo imali priliku vidjeti razvedrila je naša lica. Čak i dijelovi otoka koji ne pripadaju u područje Parka prirode Telašćica, prepuni su ugodnih iznenađenja i razlog su više zbog kojeg Dugi otok smatraju jednim od najljepših otoka u Hrvatskoj i na Mediteranu. Mi smo se ovom prilikom usredotočili na živi morski svijet, ali ni ljubitelji olupina brodova na Dugom otoku neće ostati razočarani: na njegovom krajnjem sjeveru se nalazi olupina talijanskog teretnjaka Michelle koji se nasukao sjeverno od svjetionika Veli Rat. Nešto sjevernije od Dugog otoka, uz otok Sestrunj potonuo je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima i ribarski brod Ledenik. Obje su olupine na malim dubinama i lako dostupne roniocima, a u dogovoru s Matthiasom može ih se obići.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....