U Oporavilištu za morske kornjače u Malom Lošinju ovih dana kritično nedostaje prostora. U malom objektu, smještenom u rekreacijskoj zoni među Jadrankinim hotelima Aurora i Vespera u Sunčanoj uvali, nikada nije bilo više pacijenata. Posjetili smo ovu nesvakidašnju bolnicu, a na osunčanoj terasi nas je dočekala voditeljica oporavilišta Mateja Zekan Lupić, biologinja mora, danas u potpunosti posvećena morskim kornjačama u Institutu Plavi svijet.
– Trenutno u oporavilištu brinemo o dvanaest ozlijeđenih i bolesnih glavatih želvi, s ciljem njihova uspješnog oporavka i povratka u prirodu. Ovo je najveći broj kornjača o kojima smo istovremeno brinuli u nekom trenutku – pojašnjava Mateja trenutnu situaciju.
Kornjačama je na raspolaganju pet rehabilitacijskih bazena kapaciteta 1200 litara i oni su trenutno rezervirani za teže pacijente, dok su kornjače čije je stanje stabilno, smještene u pomoćne kontejnere i kadice. Veliki su bazeni ipak pogodniji za ozdravljenje kornjača jer se u njima filtracija vode odvija automatski, a životinje imaju dovoljno prostora za kretanje i zaranjanje. Iznad bazena su postavljene ultraljubičaste svjetiljke koje zamjenjuju sunčevu svjetlost, neophodnu za razvoj kornjača i koje ubrzavaju zacjeljivanje rana s kojima često kornjače dolaze.
Sve kornjače trenutno smještene u oporavilištu pripadaju vrsti glavata želva, najbrojnijoj vrsti morskih kornjača u Jadranskom i Sredozemnom moru. Većina ih je stigla sa sindromom pothlađenosti prouzrokovanim dugotrajnim i olujnim burama. Hladan vjetar koji puše dulje vrijeme, snižava temperaturu mora. Kornjače, čija tjelesna temperatura ovisi o toplini mora, postaju tada vrlo slabe i letargične, teško se hrane i ne mogu ponovno zaroniti na dno.
Postupak rehabilitacije
– Ovdje kornjače hranimo svakodnevno, a količina i vrsta hrane ovisi i o njihovom stanju. To su uglavnom zamrznute srdele ili lignje, uz dodatak infuzijske otopine za rehidraciju, dok im potpuno ne proradi metabolizam. Za tvrde školjkaše ili ježince ovako slabe kornjače još nisu spremne.
Postupak rehabilitacije zaprimljene kornjače započinje uobičajenim protokolom: nakon što je napravljen osnovni pregled i ustanovljene ozljede, uzimaju se uzorci za potrebe dijagnostike, brisevi usne šupljine i kloake, te uzorci krvi za biokemiju i hematologiju. Nakon što se prema nalazima kornjačama odredi terapija i saniraju rane, skidaju se i vitičari koji nerijetko prekrivaju veći ili manji dio kornjačina oklopa i kože te im dodatno narušavaju zdravlje. Uklanjaju se slatkom vodom, a koža se procesom reparacije nakon nekog vremena boravka u oporavilištu postupno počinje obnavljati. Procjenjuje se spol i starost kornjače koja kod glavate želve može doseći i do 70 godina.
Glavata želva naseljava cijelo Sredozemno more i Jadran. Dok se u Sredozemlju ove kornjače uglavnom gnijezde na glavnim područjima u Grčkoj, Turskoj i na Cipru, u Jadranu je gniježđenje nešto rjeđe, ali posljednjih godina su sve češće dojave o uočenim gnijezdima iz Italije i Albanije. Prošle je godine uočeno prvo gnijezdo i u Hrvatskoj, na pješčanoj plaži Pržina u Lumbardi na otoku Korčuli. Postoji migracijski put kornjača od Jonskog do Jadranskog mora i po svoj prilici se one u svom životnom ciklusu nakon što se izlegu na nekom toplijem mjestu, neko dulje vrijeme zadržavaju u Jadranu.
Hladnokrvne životinje
U sjevernom dijelu Jadrana obitava više od 60 posto ukupne jadranske populacije, jer sjeverni Jadran obiluje bogatstvom primarnih zajednica na morskom dnu, kojima se glavate želve prvenstveno hrane – školjkašima, rakovima, trpovima i meduzama. More je na sjeveru nešto pliće što je dobro za njihovo prezimljavanje. Prirodni su im neprijatelji morski psi, ali kada morske kornjače dostignu odraslu veličinu, za njih postanu pretežak zalogaj. Iako su hladnokrvne, one svoju tjelesnu temperaturu reguliraju protokom krvi kroz kožu i peraje. Prednje im peraje služe za pokretanje kroz vodu, dok stražnje imaju ulogu kormila. Ženke koriste prednje peraje i za kopanje rupa u koje polažu jaja. Nažalost, jedna od kornjača koje se trenutno nalaze u oporavilištu, pronađena je bez obje prednje peraje, pa će nakon što njeno stanje bude stabilno, svoj život morati nastaviti u nekom akvariju.
Morske se kornjače u današnje vrijeme susreću s brojnim izazovima i prijetnjama koje utječu na njihov broj i preživljavanje. Osim lošeg vremena i jakih vjetrova koji predstavljaju opasnost pri izlasku na površinu po zrak, ili bolesti i iscrpljenosti, sve je veći utjecaj čovjeka na ova strogo zaštićena plaha bića. Slučajni ulov u ribarsku opremu predstavlja za njih najveću prijetnju, kada one upetljane u mrežu zbog nemogućnosti kretanja ne mogu do zraka na površini. Udice i strune predstavljaju jednu od najčešćih prijetnji morskim kornjačama koje ih, s namjerom da pojedu plijen, često progutaju. Udice se zatim zakače za razne dijelove probavnog sustava životinje, dok progutana struna može proći cijelim probavilom izazivajući teška patološka stanja koja vode do uginuća. Nekoliko tisuća morskih kornjača svake godine ugiba na ovaj način. Često stradavaju i od propelera brodskih motora kojih je na površini iz godine u godinu sve više. Još jedan velik problem je i plastični otpad koji kornjače zabunom pojedu. Plastičnu vrećicu lako zamijene za meduze kojima se inače hrane, a kruti komadi im oštećuju probavni sustav.
Grijanje na suncu
Ukoliko se uspiju dovesti na vrijeme u oporavilište, velikom broju ovih ranjenih i bolesnih životinja još uvijek se može pomoći, pa je zbog toga vrlo važna edukacija ribara i općenito ljudi koji upravljaju brodovima – ozlijeđena kornjača ne vraća se u more već se na neki način dopremi u neki od centara za oporavak.
– Kada pronađete ozlijeđenu kornjaču, potrebno ju je izvaditi iz mora i, ovisno o vremenskim uvjetima, skloniti je u zavjetrinu ili čak na sunce ukoliko je jako hladno. Kornjače mogu tolerirati određenu razliku u temperaturi, ali ne više od tri Celzijeva stupnja u jednom danu. Idealno bi bilo što prije je transportirati do oporavilišta za morske kornjače ili nazvati službu 112 koja će tada dojavu proslijediti najbližem oporavilištu – pojašnjava Mateja.
U Hrvatskoj djeluje Oporavilište za morske kornjače Instituta Plavi svijet u Lošinju, dok je drugo smješteno u Aquariumu Pula. U oba dolaze i kornjače s južnog dijela Jadrana, gdje ovakve institucije trenutno nema, a sada se na Lošinju, između ostalih, nalaze i pacijenti s otoka Visa i Korčule. Prijevoz kornjača na tako dalek put može biti logistički zahtjevan, ali do sada su se u oporavilištu uvijek nekako snašli. Svatko tko pravovremeno dojavi svoj pronalazak ozlijeđene ili bolesne kornjače i u konačnici bude zaslužan za njeno spašavanje, imat će priliku i nadjenuti joj ime. Zahvaljujući pravodobnim prijavama nalaznika tako su i Knuckles, Maja, Zmaja, Živa, Ema, Oliva, Ester, Palma, Marla i ostale spašene kornjače dobile priliku za novi život.
Nakon oporavka, negdje u svibnju, kada more dostigne više temperature, oporavljene se kornjače puštaju natrag u svoj prirodni ambijent, na plaži pred oporavilištem u Sunčanoj uvali ili u Puli, ali se prije toga opremaju uređajima za satelitsko praćenje učvršćenim posebnim ljepilom koje se nakon nekog vremena razgradi i otpadne.
Tehnički uvjeti
Godišnje se u Oporavilištu u Lošinju spašavalo i do dvadesetak želvi, a, kako se po sadašnjem broju čini, dolazi ih sve više. Uz pune ruke posla, djelatnici oporavilišta bore se i s kroničnim nedostatkom prostora. S obzirom na to da mnoge jedinke zahtijevaju dugotrajniju skrb i boravak na oporavku u bazenu, trenutni kapacitet za smještaj životinja nije dovoljan da se odgovori na postojeće potrebe. Također u svrhu podizanja kvalitete boravka životinja nužno je osigurati prikladnu veterinarsku njegu, prisutnost osoblja koje brine o životinjama, odgovarajuću hranu i lijekove, sredstva za dijagnostičke pretrage, ali i brojne druge tehničke uvjete poput instalacije sustava za filtraciju i održavanja kvalitete vode, uspostavljanja stabilne temperature, osiguravanja dovoljno svjetlosti i brojnih drugih potreba. U trenutni prostor ne stane više od pet rehabilitacijskih bazena pa bi im veći prostor bio više nego dobrodošao. U Institutu mnogo toga ovisi o financiranju koje dolazi uglavnom preko različitih projekata usmjerenih na podizanje kapaciteta oporavilišta za pružanja prve pomoći na terenu, prijevoz, smještaj i brigu o morskim kornjačama, a za primarni cilj imaju osiguranje uvjeta za brže i kvalitetnije postupanje interventnih timova educiranih djelatnika u slučaju dojave o ozlijeđenoj životinji.
Sjeverni je dio Jadrana ključno stanište za odrastanje i prezimljavanje glavatih želvi, kod nas najzastupljenije od tri vrste morskih kornjača u Sredozemnom moru (uz zelenu želvu i sedmoprugu usminjaču) i ovakve su institucije neophodne kako bi se osigurala zaštita ove ugrožene vrste. Zajedno s djelatnicima Oporavilišta za morske kornjače u Malom Lošinju i mi se veselimo skorom toplijem vremenu i podizanju temperature mora kada će spašene i oporavljene želve biti polako vraćene u prirodu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....