U viškom podmorju se danas može roniti, za hrvatske prilike, u organizaciji nekoliko dobro opremljenih ronilačkih centara. Mi smo za naš početak odabrali B-24.
Veljano Zanki, Komiško dite, svjetski prvak i rekorder u ronjenju na dah. Više se puta spustio na dubine veće od 100 metara sa svojim dahom, ali i rebriderom. Pa je po tome, vjerojatno, jedinstven u svijetu. S jednim udahom 2013. godine spustio se na 107 metara i postao svjetski prvak. Od šeste godine je pod vodom. 2015. odlučio je svoju ljubav pretvoriti u posao. Otvorio je lijepo uređeni centar, koji osim atraktivne lokacije nudi i sve vrste ronjenja. Ronjenje s bocama, rebriderima (zatvoreni sistem), tehničko i ronjenje na dah.
- Postavio sam centar, sve radi dobro, pa se nadam da ću se moći vratiti dubinama. Teško je trenirati u sezoni sa svim obavezama, ali ovdje su zime duge. Planiram ozbiljno pristupiti treninzima, imam i dobrog trenera. Dubine me ponovno zovu. Osim toga to je dobro i za sam centar. Pokušat ćemo ovdje napraviti bazu za apneu. Ronjenje na dah.
Za našeg boravka u centru su trenirale Šveđanka Li Elizabeth Karlsen i Hrvatica Mirela Kardašević, inače šesterokstruka svjetska rekorderka i višestruka svjetska prvakinja. Ozbiljne, afirmirane freediverice, pripremaju su se za svjetsko prvenstvo ove jeseni. Ne sumnjamo da je apnea projekt već pokrenut.
Sam centar je prostran, prozračan i funkcionalno uređen. Osoblje je ljubazno i spremno pomoći svakom roniocu, kako u pripremi, tako i na zaronu. Ovdje ne važi pravilo: 'Onaj tko ne može nositi svoju opremu, ne mora ni roniti'.
Vojna stega, koja je do prije par godina bila sastavni dio ronjenja, zamijenjena je pravilom da oni koji dođu u centar moraju uživati. Ne postoje klasični debrifinzi, osoblje ne čeka pitanja već se aktivno upušta u razgovor o zaronima sa roniocima. Primjenjuje se skupni, ali i individualni pristup. Svaki ronioc je specifičan u svojim željama i potrebama. Oprema za iznajmljivanje je održavana i obnavljana. Rebrideraši imaju svoj kutak. Podvodni fotografi svoj.
Veliki stolovi postavljeni u jednu liniju osiguravaju funkcionalne tečajeve i predavanja, ali i zajedničke fešte. Rasporedi se poštuju, ali u opuštenoj atmosferi.
Ipak treba uputiti i kritiku. Do ronilačkog broda ili gumenjaka dolazi se preko šljunčane plaže (10-ak m). Pa po rampi, koja se dijelom nalazi u vodi. To zasigurno nije najbolji ulaz. Osoblje je uvijek spremno dati ruku. Toni i Emil od velike su pomoći. Tog nedostatka su svjesni i u B-24, ali svojom mladenačkom energijom i entuzijazmom, sigurni smo, naći će primjerenije rješenje.
Komentari
0